DEANOVIĆ, Mirko, * Dubrovnik 13. V. 1890, sveučilišni profesor, romanist. Učio je u Firenci kod Rajne i Parodija, u Rimu kod De Lollisa, u Beču kod Meyer-Lübkea i Rešetara, gdje je 1913 promoviran. Kao gimnazijski profesor služio je u Splitu (1913—27), odakle je došao u Zagreb, gdje je postao docent na sveučilištu, pa zatim (1934) izvanredni i (1940) redoviti profesor talijanskog jezika i književnosti. Boravio je duže u Italiji i u Francuskoj radi naučnih istraživanja i sudjelovanja na međunarodnim stručnim kongresima. Član je znanstvenih društava: Accademia degli Arcadi u Rimu, Société de Linguistique u Parizu i Société de Linguistique romane. G. 1938 dobio je talijansku međunarodnu nagradu San Remo za književnike.

BIBL.: Deanovićeva naučna djelatnost ide u dva pravca: književnom i u lingvističkom istraživanju. Najviše se bavi delikatnim problemima dodira i utjecaja.

Na književnom polju određuje i precizira neke odnose između hrvatske i talijanske, a i francuske književnosti. Na tom su području njegove glavne rasprave i članci: »Filomena«, tragedija nepoznatog autora, NVj XX., 1912; Sacchetti u Schiavoniji, Građa VIII., 1915; Die Übersetzungen des A. Gleđević, AslPh XXXVI., 1916; Bošković i teatar, Šišićev Zbornik, Zagreb 1929; Odnosi između Voltaira, Boškovića i Accademije degli Arcadi, Godišnjak Sveučilišta u Zagrebu 1929; Talijanski teatar u Dubrovniku, Rešetarov Zbornik, Dubrovnik 1931; Đ. Matijašević o prilikama u Dubrovniku, Građa XI., 1932; La fortuna di A. Zeno nell’oltre Adriatico, Atti dell’Accademia degli Arcadi VII.-VIII., 1932; Odrazi talij. akademije »degli Arcadi« preko Jadrana Rad HA 248. i 250., 1933—34; Le théâtre français et le théâtre italien à Zagreb, Mélanges Hauvette, Pariz 1934; Les influences italiennes sur l’ancienne littérature yougosl., Revue de littér. comparée XIV., 1934 (bugarski je prijevod izašao posebno u Sofiji 1934); Due soneti inediti di M. Marulo, Giornale storico della letter. ital. CVIII., 1935; Mazzini et le mouvement illyrien, Le Monde Slave 1935; Talijani i hrvatski preporoditelji, Hrv. Revija VIII., 1935; Bibliografski prilozi, Strani Pregled VI., 1935; A. Radić i hrvatska renesansna književnost, Obzor 2. II. 1937; Jedno Petrarkino pismo, Prilozi (P. Popovića) XVIII., 1938 i na talij.: Intorno a una lettera di F. Petrarca, Archivum Romanicum XXIII., 1939; Sui rapporti culturali fra gli Italiani e gli Slavi meridionali, L’Europa Orientale XX., 1940. U lingvističkim radovima osvjetljuje kulturne pojave (Zašto dubrovački književnici nisu pisali kako su govorili?, Hrvatsko Kolo XVII., 1936; Odjeci urbanizma u dubrovačkom govoru, Hrvatski Jezik I., 1938) ili uzajamne veze susjednih civilizacija, kako se one očituju u jeziku. Njegova se metoda odlikuje finoćom i preciznošću (Osservazioni sulle origini dei caichi linguistici, Archivum Romanicum XVIII., 1934, predavanje na III. međunar. kongresu lingvista u Rimu 1933; Divergences entre les emprunts latino-romans en Dalmatie, Bulletin de la Société de Linguistique de Paris XXXIX., 1938). U red tog proučavanja ide i Deanovićev plan dvaju opsežnih djela, veoma zanimljivih i u povijesnom i u lingvističkom pogledu: »Lingvistički atlas Sredozemlja« i »Etimološki rječnik sredozemnih riječi«; za njihovu je izvedbu D. učinio i predradnje (Per un Atlante e un Dizionario etimologico delle voci mediterranee, Vox Romanica III., 1938), koje sada vodi privremeni međunarodni »Odbor za Lingvistički atlas Sredozemlja« u Rimu i u kojem je D. tajnik. Primjer tih pripremnih radova i njihove važnosti dao je u svom predavanju na V. međunar. kongresu romanista u Nici 1937 (Concordanze nella terminologia marinara nel Mediterraneo, Archivum Romanicum XXI., 1937). Rat je zasad obustavio izvedbu toga plana, za koju je već osigurana međunarodna suradnja.

Kao nastavnik D. je dao hrvatskoj nastavi nužne knjige za učenje talijanskog (moderan Talijansko-hrvatski rječnik, I. dio Zagreb 1942; hrv. priredbu gramatike IRCE, Tečaj talij. jezika, s J. Jernejem, Zagreb 1942), a u javnim je predavanjima i člancima (Talijanski futurizam, Savremenik XXIV., 1931; Ariosto i njegov »Bijesni Orlando«, Hrvatsko Kolo XV., 1934) i predgovorima u prijevodima talij. književnih djela kritički prikazao neke književne pojave i pisce talijanske.

U Talijanskom seminaru, koji je D. osnovao 1930 na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskog sveučilišta, vodi sustavno izrađivanje bibliografije hrv. prijevoda iz romanskih književnosti. D. je stručni urednik odjela za talij. književnost u Hrvatskoj enciklopediji, gdje je napisao gotovo sve natuknice iz tog područja, a i neke druge (na pr. Calque linguistique); tu se D. redovito osvrće i na odjek dotičnih pisaca i struja kod Hrvata te donosi nove priloge za povijest tih odnosa i znalački ih precizira.

LIT.: S. Škerlj, Strani Pregled VI., 1935; G. Mayer, Un Cinquantennio di studi sulla letter. ital., II., Rim 1937; E. Damiani, L’Europa Orientale XVIII., 1938.J. D-e.