DAYRE, Jean, * Arles (Provansa) 24. VI. 1892, francuski filolog. Romansku je filologiju učio na sveučilištu u Aix-en-Provence i u Grenoblu te je postao agrégé. Profesor je Francuskog instituta u Firenci (1929—35), a zatim ravnatelj Francuskog instituta i lektor na sveučilištu u Zagrebu. Veoma je zaslužan prijatelj naše kulture, jer je svoj prvotni krug interesa proširio naučivši hrvatski, proučavajući našu književnost, prevodeći hrvatska književna djela na francuski, istražujući odnose između francuskih, talijanskih i hrvatskih pisaca, te izdavajući neizdana djela o hrvatskoj prošlosti. Najprije se bavi talijanskim renesansnim matematičarom i filozofom Girolamom Cardanom (v.), te objavljuje monografiju Jérôme Cardan (Grenoble 1927) i prvo kritičko izdanje njegova latinskog životopisa s uporednim francuskim prijevodom i s iscrpivom uvodnom raspravom (J. C., Ma vie, Pariz 1935). Najviše je svojih radova posvetio staroj hrvatskoj književnosti, u kojima na osnovi novih arhivskih podataka osvjetljuje pojedine ličnosti i genezu njihovih djela. Takve su mu rasprave: M. Držić conspirant à Florence (Revue des études slaves, X., 1930), Držićeva politička pisma (Stari pisci hrvatski, VII², Zagreb 1930), Prilog biografiji M. Držića (Prilozi, X., 1930), Recherches sur l’histoire de la poésie ragusaine (Rev. d. étud. slav., XL, 1931), Savko Bobaljevié (Rev. d. étud. slav., XII., 1932), La vie d’un écrivain ragusain: F. Luccari (Lukarević) (Slavia, XI., 1932), Notes et documents pour l’histoire littéraire de Raguse (Prilozi, XIL, 1932), Le rectorat de Zlatarić à Padoue (Prilozi XIV., 1934), Marc Bruère Desrivaux (na hrvatskom u Hrv. Kolu, XXII., 1941; na franc. u Annales de l’Inst. Franç. de Zagreb V, 1941). Od tih rasprava nekoliko ih je izdala MH pod naslovom Dubrovačke studije (1938). Tu je pretiskana i rasprava O dubrovačkoj književnosti (iz Hrv. Kola, XVI., 1935), u kojoj se ističe potreba novih kritičkih metoda u proučavanju naših starih pisaca, osobito u vezi s njihovom ličnošću i sa sredinom, u kojoj žive. Koristeći se osobito blagom u stranim arhivima, D. unosi u našu književnu povijest novih pogleda, promatrajući i pisce i njihova djela sa širega gledišta u odnosu prema suvremenim pojavama na Zapadu i Jugu, pa otkriva često nove niti, koje su naš svijet povezale s ostalim kulturnim zemljama. U svojim biografskim studijama D. oživljuje francuskim načinom stare likove iz naše prošlosti držeći se pritom strogo znanstveno utvrđenih podataka; dosad mi nismo imali tako dotjeranih i svestrano osvijetljenih portreta naših starih pisaca. D. se bavi i modernom hrv. književnošću: sabrao je i odlično preveo antologiju hrvatskih pripovjedača, od Đalskog do Nametka, koju je izdala Matica Hrvatska u više izdanja (Anthologie des conteurs croates modernes, 1880— 1930, Zagreb 1933); tu u uvodnoj studiji iznosi sintetički kritički pogled na naše pripovjedače. Da pomogne istraživanje odnosa između nas i Francuske u prošlosti i sadašnjosti D. (1937) osniva i uređuje časopis Annales de l’Institut Français de Zagreb (dosad je izašlo 19 svezaka), gdje se u znanstvenim prilozima osvjetljuju povijesne, znanstvene, književne i umjetničke pojave, što zanimaju oba naroda; usto D. objavljuje tu i neke svoje zanimljive članke (Documents inédits sur la vie de Banduri à Paris; Une traduction française de Marko Marulić; À propos d’une traduction française inédite de deux chants de l’Osman; Notes sur la littérature croate en France au XIXe siècle; Le théâtre à Raguse sous le régime français, Split à la fin du XVIIIe siècle, Fêtes napoléoniennes à Raguse) i svoje prijevode iz djela hrvatskih pripovjedača: Bogovića, Šenoe, Kumičića, Tomića, Matoša, Krleže i slikara Bukovca, koja su djela bilo kako u vezi s Francuskom, a u kronici izvješćuje o našem kulturnom životu. Kao prilog tom časopisu D. izdaje veliko neobjavljeno djelo J. Neustaedtera Le ban Jellačić et les événements en Croatie depuis l’an 1848 (I-II, 1940—43), u kojem su dnevniku očevica živo i vjerno opisane ondašnje ličnosti i prilike u Hrvatskoj; na kraju (u III. knjizi) izlazi Dayrova iscrpiva rasprava o samom piscu i njegovu djelu, te komentar i bilješke. Malo je koji drugi stranac tako dobro upoznao našu književnost i kulturu, te toliko učinio za njihovo proučavanje i upoznavanje u svijetu. U drugom smjeru D. je svojim člancima u hrvatskim novinama, predavanjima u Zagrebu i u pokrajini, te osnivanjem francuskih zavoda u našim pokrajinskim gradovima mnogo pridonio našem poznavanju tekovina francuske kulture. U Hrvatskoj je Enciklopediji stručni urednik za francusku književnost.M. D-ić.