DAVILA, Hinko, * Krapina 5. X. 1858, † Zagreb 16. VIII. 1925, pripovjedač. Nauke svršio u Grazu. Magister farmacije. Bio ljekarnik u Donjoj Stubici i Vinkovcima, poslije živio u Zagrebu. Pisao pripovijetke i romane (ponajviše u Prosvjeti). Zasebno je izdao romane iz povijesti: Zagorska ruža (Zagreb 1899, o Veroniki Desinićki), Teški dani (Zagreb 1900, o Krsti Frankopanu i borbama između Zapolje i Ferdinanda Habsburškoga), Igračka valovlja (Zagreb 1904, o vladavini Francuza u Hrvatskoj). U njima je, nasljedujući donekle Šenou, zanimljivim pripovijedanjem htio oživjeti nekoliko važnijih strana hrvatske prošlosti. U pripovijesti Na jezerima (Zagreb 1901) vezao je fabulu na Plitvička jezera, a u Sitnim pričama (Zagreb 1909) risao je, često s humorom, seljake i građane.A. B-c.