DAVIES, 1. B. Artur, * Utica (New-York) 26. IX. 1862, † u Italiji 24. X. 1928, američki slikar. Bio je učenik Dwight Williamsa u Utici. Slikarstvo je učio u New-Yorku, a poslije otišao na daljni rad u Chicago. Bio je pristaša romantične škole, na kojem se području i istakao. Radio je i na polju primijenjene umjetnosti. Od njegovih radova najpoznatiji su: San (Metropolitanski muzej u New-Yorku), Maya, ogledalo iluzija (galerija, Chicago), zatim Proljeće u dolini i Noć (muzej u Minneapolisu), nadalje Majčino mjesto i Jučerašnja djeca (muzej u Brooklynu). Za sliku After-Thoughts of Earth (1923) dobio je odlikovanje Carnegijeva instituta.V. M.

2. Henry Walford, (Sir), * Oswestry 6. IX. 1869, mnogostrani engleski skladatelj i izvrstan orguljaš. Učio je kompoziciju na Royal College of Music. G. 1919 postao je profesorom na Univ. College of Walles u Aberystwythu; od 1927. orguljaš je na St. George’s Chapel u Windsoru. Istakao se kao skladatelj djela za orkestar i komornu glazbu, te vokalnih skladba, svjetovnih i crkvenih. Izdao je mnoge zbirke popjevaka i himna te knjigu Music and Christian Worship (1913).S. S-i.

3. Sir John, * Tisbury (Wiltshire) 1569, † London 7. XII. 1626, engleski pjesnik i državnik. Svršio je pravo i zauzimao visoke položaje u državnom pravosuđu u Irskoj; 1613 biran u irski parlamenat, a 1621 u engleski. Protivio se ljubavnoj lirici elizabetskog doba i pisao filozofsko-moralne pjesme. G. 1596 napisao je Orchestra, pjesmu o plesu, prema Spenserovoj školi u 131 strofi po 7 stihova. Hymns to Astraea (1599) zbirka je od 26 akrostiha, posvećenih kraljici Elizabeti. Pjesma Nosce te ipsum (1599) jedna je od najboljih engleskih filozofskih pjesama. U prozi je napisao dva djela, važna za povijest Irske: A Discovery of the True Causes why Ireland was never entirely subdued (1612) i Reports of Cases Adjudged in the King’s Courts in Ireland (1615).

BIBL.: D-ova djela izdao je A. B. Grosart 1869—76.

LIT.: M. Seemann, J. D. (1913).

4. William Henry, * Newport (Monmouth) 20. IV. 1871, engleski pjesnik. U Americi je proživio šest godina kao skitnica. Vrativši se u Englesku proveo je osam godina kao ulični pjevač i torbar. U 34. godini objavio je prvu zbirku pjesama The Soul’s Destroyer, koja je privukla pažnju B. Shawa. Izdavao je »The Forum« (1921). Surađivao je u mnogim časopisima. Dobio je počasni doktorat waleskog sveučilišta. Glavni su motivi D-ovih pjesama priroda i stradanja siromaha. U mnogim njegovim pjesmama osjeća se laki utjecaj Wordswortha i starih pjesnika. Napisao je vrlo mnogo pjesama, koje je izdao u zbirkama Farewell to Poesy and Other Pieces (1910), Foliage, Various Poems (1913), Collected Poems (1916 i druga knjiga 1923), Forty New Poems (1918), Secrets (1924), A Poet’s Alphabet 1925), A. Poet’s Calender (1927), The Collected Poems (1928), In Winter (1931), Poems 1930—31 (1932), The Poems (1934) i mnoge druge. U prozi je pisao eseje Nature (1914), My Birds (1933), My Garden (1933), dva romana A Weak Woman (1911) i Dancing Mad (1927), nekoliko djela autobiografskog značaja The Autobiography of a Super-tramp (1908), Beggars (1909), A Poets Pilgrimage (1918) i Later Days (1925) i mnogo drugih djela.R. F.