DAVIDSON, 1. Andrew Bruce, * Kirkhill (Aberdeenshire) 1831, † Edinburgh 26. I. 1902, škotski teolog. G. 1858 postao je pomoćni profesor za hebrejski u New Collegeu u Edinburghu. U svrhu studija išao je u Njemačku i u Siriju. Njegov komentar o knjizi Jobovoj (1862) smatra se važnim znanstvenim tumačenjem Staroga Zavjeta. G. 1863—1900 bio je profesor istočnih jezika. Od njegovih djela važna su za proučavanje hebrejskog jezika i eksegeze: Introductory Hebrew Grammar, Hebrew Syntax i priručnik za naprednije Commentary on the Epistle to the Hebrews. Surađivao je na mnogim stručnim izdanjima. Poslije smrti izdane su njegove propovijedi The Called of God (1903), Waiting upon God (1904) i predavanja o starozav. proročanstvima Old Testament Prophecy.F. U.

2. John, * Barrhead (Renfrewshire, Škotska) 11. IV. 1857, † Penzance 23. III. 1909, škotski književnik. Prva su mu književna djela drame, pjesničke i fantastične, u kojima pokazuje sposobnosti dramatičara osobito u »blank versu«; Bruce (1886), Smith; a tragic farce (1888) i Scaramouch in Naxos (1889). G. 1890 otišao je u London i posvetio se sa slabijim uspjehom lirskom pjesništvu. Pokušaj pisanja romana Perfervid (1890), Baptist Lake (1894) i žurnalistički rad naškodili su dosta njegovoj pjesničkoj djelatnosti. Živio je slabo do smrti počinivši samoubistvo. Zbirka realističnih londonskih crtica Fleet Street Eclogues (1893, druga serija 1895) pribavila mu je glas pjesnika mlađe generacije. Istakao se kao pjesnik nove balade; najbolja mu je »The Ballad of Heaven«. Izdao je nekoliko knjiga pjesama: Ballads and Songs (1894), New Ballads (1896), The Last Ballad and Other Poems (1898) i dr. D-ovu liriku treba čitati i procjenjivati kao cjelinu (iako se neke njegove pjesme izdvajaju kao osobito lijepe: »Kinnoul Hill«, »For Lovers«, »London«, »The Lutanist«), jer u raznolikosti, u pjesničkoj glazbi i sjaju te cjeline leži njegova snaga.R. F.