DAVIDOV, 1. Denis V., * Moskva 7. VIII. 1784, † Moskva 1839, ruski pjesnik, konjanički časnik, talentiran diletant, predstavnik bezbrižne erotizirane lirike. Književno napredan i originalan, utjecao je na Puškina i druge ruske pjesnike. Njega je Tolstoj opisao pod imenom Denisova u »Ratu i miru«. Dopunjena sabrana djela D-ova ponovno su 1934 izdana u Moskvi sa člancima i komentarom V. Orlova, V. Sajanova i B. Ejhenbauma.N. F.

2. Karl, * Goldingen (Kurlandija) 17. III. 1838, † Moskva 25. II. 1899, ruski violoncelist. Iza uspjelog koncerta u Gewandhausu u Leipzigu 1862 postade solo-violoncelist na leipziškom konzervatoriju. Kasnije je otišao u Rusiju, gdje je bio dirigent, a konačno i ravnatelj konzervatorija u Petrogradu. Pisao je orkestralna djela, među ovima 4 koncerta za violoncello, te različna komorno-glazbena djela. Sastavio je i školu za violoncello.

LIT.: S. Ginsburg, K. D. (Musik. Annalen 1925).B. Š.

Bavio se i pjesništvom te je objelodanio: La bataille d’léna, (1808), Athènes assiégée, (1827), L’Alexandréide ou la Grèce vengée, (1827—29), sve tri pod pseudonimom Sylvain Phalantée, Réponse à la pétition du sieur Marc Vigoareux contre l’administration consulaire du Levant (1828), Sélim III, tragedija u 5 činova, Falaise 1836; De la Régence (1842).

LIT.: Znatan broj njegovih pismenih izvještaja iz Bosne u francuskom izvorniku objelodanio je M. Gavrilović (Ispisi iz Pariskih arhiva, Građa za historiju srpskog ustanka, Beograd 1904), a u prijevodu ih je objelodanio V. Jelavić u GIZM, 1904; S. Fleury, Un représentant français près de l’Ordre de Malte, Revue de Paris 1930.J. D-e.

8. Pierre Jean (zvan D. d’Angers), * Angers 19. III. 1788, † Pariz 5. I. 1856, francuski plastičar. Bio je sin siromašnog drvorezbara te je teškom mukom došao do višeg umjetničkog obrazovanja (učitelj mu je bio pariski kipar Roland). Dobivši 1811 rimsku nagradu došao je u Rim, gdje su na nj Canova i antika mogli samo toliko utjecati, koliko se to slagalo s njegovim vlastitim programom umjetnosti, bliske suvremenosti i patriotski moralne. Kip velikog Condé-a, koji je nastao iza njegova povratka (danas u počasnom dvorištu dvorca u Versaillesu), koji je svojim realizmom i smionom pokretnošću uzrujao duhove, bio je tek prvo od upravo beskrajnoga niza utjelovljenja glasovitih Francuza, kojemu su konačno kruna bile monumentalne plastike na zabatu pariskoga Pantheona (»Zahvalna domovina u sredini svojih velikih sinova«) 1833—37. D. je putovao i u inozemstvo, da portretira znamenite suvremenike (tako i Goethe-a, 1828). Već 1839 podigao je njegov rodni grad muzej, da ovjekovječi njegova djela; ipak umjetnik, koji je radi svoga radikalnog držanja morao napustiti Francusku na više godina, nije imao mirne starosti. Stvorio je veoma mnogo (oko 50 kipova, 75 reljefa, 150 poprsja i preko 500 portreta na medaljonima, koje je izrađivao u vosku na pločama od škriljevca, da ih onda salije u bronci). Ti radovi za današnji naš ukus djeluju često upravo retorsko-patetički, ali u njegovu držanju, koje se kolebalo između klasicizma i romantike, ipak označuju važan međaš na putu do umjetnosti realističnog izražavanja.

LIT.: E. Marc, D. d’A., l’Oeuvre, croquis d’après nature, Pariz 1856; Les médailles de D. D’A., publiées par son fils, Pariz 1867; T. Karcher, P. J. D., the Sculptor, London 1865; H. Jouin, D., sa vie, son oeuvre, ses écrits et ses contemporains, Pariz 1878.F. C.

9. Re’ubeni, zagonetan Židov, koji je 1524 došao s Istoka u Mletke, a odatle u Rim papi Klementu VII. G. 1525 pohodio je portugalskog kralja Ivana III. Svuda je tražio pomoć u oružju za tobožnjega svojega brata Josipa, koji da vlada jednom židovskom državom u Arabiji i namjerava istjerati Turke iz Palestine. G. 1527 morao je bježati iz Portugala te je pošao u Avignon i u Italiju, a odatle u Njemačku. Došao je 1532 na sabor u Regensburg, da se bori za židovstvo. Karlo V. dao ga je uhvatiti i odvesti u Italiju, gdje je bačen u tamnicu. Jedni pričaju, da je umro u španjolskoj tamnici, a drugi, da je bio pušten na slobodu i da je nastavio svoj prijašnji rad. Sačuvao se D-ov zapisnik o njegovim djelima i putovanjima.

LIT.: Steinschneider, Die Geschichtsliteratur der Juden, Frankfurt a. M. 1905.