DAVID, 1. Armenac, oko g. 550 po Kr., pristaša novoplatonizma;

2. Augsburški, † 1271, franjevac, pristaša mistike; njegovo latinski pisano djelo preveo je Th. Vilanova pod naslovom: Bruder David von Augsburg, Wegweiser christlicher Vollkommenheit, Brixen 1902;

3. Dinantski (D. de Dînante), † oko 1200; pod utjecajem Ivana Eriugene, a vjerojatno i Avencebrola (Ibn Gebirola), napose njegova djela »Izvor života«, priklanja se panteističkom nazoru učeći, da je Bog, duh i tvar u biti jedno isto: Bog je sve i u svemu. Slične misli iznosio je i Amalrich (Amaury de Bène), te se držalo, da ih je crpao iz D-ovih spisa, što nije vjerojatno; izvor je tih nazora preko Dionizija Areopagite u novoplatonskoj nauci.A. B-a.