DAVENANT, 1. Charles, * London 1626, † London 6. XI. 1714, engleski ekonomist. U mladosti isticao se kroz više godina na političkom polju kao zastupnik u parlamentu; pripadao je opoziciji za vrijeme Vilima III. Kasnije postane povjerenik za akcize i konačno do smrti glavni nadzornik za uvoz i izvoz. Uza svoje praktično zvanje bavio se naukom i napisao više djela, u kojima je zastupao djelomično suvremene ideje merkantilizma. Polaže najveću važnost na povoljnu trgovačku bilancu, jer ona djeluje na jačanje proizvodnih snaga zemlje. Preporučuje ograničenje prometa s kolonijama; inače je zastupnik slobode u unutrašnjoj trgovini.

BIBL.: An Essay upon Ways and Means of supplying the War, London 1695; An Essay on the East India Trade, London 1697; Discourses on the public Revenues and on Trade, London 1698; An Essay on the probable Methods of making a People Gainers in the Balance of Trade, London 1699; Reflections upon the Constitution and Management of the Trade to Africa, London 1704. Skupno izdanje: The political and commercial Works of Charles Davenant, 5 sv., London 1711.M. I.

2. (D’Avenant), Sir William, * Crown Inn, Oxford, 1606, † London 7. IV. 1668. Postoji legenda, da mu je otac sam Shakespeare, koji se uvijek vraćao u Crown Inn (gdje su D-ovi roditelji imali gostionicu). U mladosti je bio paž. Kasnije je prešao kazalištu i 1629 napisao prvu dramu Albovine, King of the Lombards. Slijedio je velik broj drama i pokladnih igara, od kojih se osobito ističu: komedija The Wits (1636), tragedija The Cruel Brother (1630), tragikomedija The Platonic Lovers (1636), The Unfortunate Lovers (1643, igrana 1638), i Love and Honour (1649, igrana 1634). Na dvoru je bio u velikoj milosti; pisao je prigodne drame za dvorske priredbe, te su kraljica i njene dvorske gospođe izvele 1634 The Temple of Love, a u izvedbi igre Salmacida Spolia (1640) sudjelovali su i kralj i kraljica. Poslije smrti Ben Jonsona postao je »poeta laureatus«. U građanskom ratu bio je uz kralja, te je morao pobjeći u Francusku. Na putu u Virginiju uhvatili su ga puritanci. Iz tamnice ga je izbavio Milton, kome se poslije kraljeve restauracije odužio na isti način. Tada je izdao nedovršenu epsku pjesmu Gondibert (1651). U njoj se pokazuje utjecaj francuskih heroičkih romansa. Do zabrane kazališnih predstava bio je ravnatelj kazališta Drury Lane, a poslije je davao privatne predstave s deklamacijom i glazbom: The First Day’s Entertainment at Rutland House (21. V. 1656), a u kolovozu 1656 izvedena je njegova prva »opera« The Siege of Rhodes. Time je stekao ime osnivača engleske opere. G. 1658 smio je otvoriti kazalište »Cockpit« u Drury Laneu za prikazivanje povijesnih drama. Tu su izvedene i dvije njegove opere.

Svoj je rad osobito proširio u doba restauracije kraljevine, kad je kazalište dobilo potpunu slobodu. Tada je osnovao »glumačku družinu vojvode od Yorka«. Igrali su u kazalištu »Lincoln’s Inn Fields«, koje je nazvano »Opera«, jer su se davale »glazbene igre«. Izvodili su D-ove stare stvari prerađene za novu pozornicu, te mnoge Shakespearove, Jonsonove i Fletcherove drame, koje je D., ili tko drugi, preradio mijenjajući original više ili manje, stvarajući od tragedije komediju i uvodeći druge promjene. U zajednici s Drydenom preradio je Shakespearovu »Oluju« (1667), te je ta preradba igrana vrlo dugo mjesto originala. Njegov boravak u Francuskoj ostavio je trag i u njegovu dramskom radu; Molièreov utjecaj se vidi u The Playhouse to Be Let (tiskana 1673). D. nije doduše prvi uveo kulise i promjene scenerija kao i glumice, ali on je sve to primjenjivao u mnogo većem opsegu i potpuno slobodno, te je tako svojim radom označio prijelaz od Elizabetskoga kazališta k onom restauracije, odnosno osnivanje nove moderne pozornice. Njegov razvoj je karakterističan za razvoj engleske drame, jer je od djela u Fletcherovu stilu, nakon četiri drame, napisane od 1630—38, koje pokazuju francuski utjecaj i njegov kult platonske ljubavi, označio svojim djelima prijelaz k Drydenovoj heroičkoj drami.

BIBL.: D-ova djela Dramatic Works izdali su kritički J. Maidment i Logan 1872—74.

LIT.: A. Harbage, Sir W. D., Poet Venturer (1935); A. H. Nethercot, Sir W. D., Poet Laureate and Playwright-Manager (1938).R. F.