DAUTHENDEY, 1. Elisabeth, * Petrograd 19. I. 1854, njemačka pjesnikinja, sestra Maximiliana Dauthendeya. Pisala je romane, novele, pjesme, eseje, priče, a sve je to prožeto nekom romantičkom filozofijom.

2. Maximilian, * Würzburg 25. VIL 1867, † Malang na Javi 4. IX. 1918, njemački pjesnik, 1892 se smjestio kao pisac u Münchenu, odakle počinje njegovo lutanje po svijetu. Kao liričaru uzor mu je u početku Stefan George, ali se onda njegov subjektivni senzibilni impresionizam gubi u mistici, u sanjarenju, u beskonačnosti.

Osjećanje boja i njihovih lirskih vrednota osobita su odlika njegove lirike. Od prve zbirke Ultraviolett, 1893, razvio je u slijedećima (među kojima ima i epskih pjesama) veliko šarenilo stila, sve do stila pučke pjesme u Bänkelsang vom Balzer auf der Balz, 1904 i Lusamgärtlein, 1909, pa je u godinama 1907—1911 osobito plodan (na pr. Det brennende Kalender, 1907, Singsangbuch, 1907, Weltspuk, 1910, dramu oko Katarine II. Spielereien einer Kaiserin, 1910, i novele (Lingam, 1910, iz Japana Die acht Gesichter am Bhva-See 1911, roman Raubmenschen, 1911). Memoari su Der Geist meines Vaters, 1912, i Gedankengut aus meinen Wanderjahren, 2 sv. 1913, te posmrtni Erlebnisse auf Java, 1924, i Letzte Reise, 1926.S. T.