A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Daunou, Pierre-Claude-François
Svezak: 4
Stranica: 564 - 565

DAUNOU, Pierre-Claude-François, * Boulogne-sur-mer 18. VIII. 1761, † Pariz 20. VI. 1840, francuski političar i povjesničar. Kao svećenik reda oratorijanaca i profesor oduševljeno je pristao uz revolucionarne ideje. G. 1792 zastupao je u Konventu département Pas-de-Calais, 1705 predsjedao je Konventu, bio bačen u tamnicu za 14 mjeseci strahovlade, bio je član Vijeća pet stotina i predsjednik Tribunata. Cijelo je to vrijeme njegovo političko držanje bilo vođeno visokim idealom pravde i čovječnosti. Najznatnija je njegova djelatnost na zakonodavnom području. Kao protivnik Bonapartove diktature bio je uklonjen iz Tribunata. Za prekida u njegovoj zastupničkoj djelatnosti 1797 bila mu je povjerena uprava panthéonske knjižnice (Sainte-Geneviève). Sit političkog života D. se posvetio nauci te je 1808 imenovan čuvarom državnog arkiva (Archives nationales), s kojega mjesta je svrgnut pod Restauracijom 1816. G. 1819 pozvan je na stolicu povijesti i etike na Collège de France, gdje je naučao do 1830. Njegova predavanja, danas bez vrijednosti, objelodanjena su nakon njegove smrti: Cours d’études historiques (20 sv. 1840—42). G. 1830 uspostavi ga Guizot na mjestu čuvara državnog arkiva. G. 1816—39 uređivao je Journal des Savants. Bio je narodni zastupnik 1819—23 i 1828—34, nakon čega se dobrovoljno povukao iz političkog života; 1839 imenovan je pairom. Premda nije bio prvorazredni učenjak, D-ov rad je znatan zbog njegove marljivosti, savjesnosti te sigurnosti i neovisnosti u suđenju. Među najznatnija njegova djela ide u prvom redu nastavak važne zbirke Histoire littéraire de la France, koju su bili započeli benediktinci (u njoj je napisao brojne članke u 13. i 14. sv.), te Recueil des Historiens de France (u suradnji s Naudetom).

BIBL.: De l’influence de Boileau sur la littérature française, 1787; Essai historique sur la puissance temporelle des papes, 1810; Exposition des faits qui ont donné lieu à la convocation d’un concile national, 1811; Discours sur l’état des lettres en France au XIIIe siècle, 2 izd. 1869, i t. d.

LIT.: Sainte-Beuve, Portraits contemporains, III; Walkenaër, Notice historique sur la vie et les oeuvres de D., 1841.J. D-e.