DAUBIGNY, Charles François, * Pariz 15. II. 1817, † Pariz 19. II. 1878, francuski slikar i grafičar, sin slikara E. F. Daubignyja. U prvo vrijeme slika kao i otac komponirani klasicistički krajobraz po uzoru Bertina. G. 1835 odlazi u Italiju, 1836 radi kod Graneta, gdje mnogo restaurira, zatim u ateljeru P. Delarochea. Četrdesetih se godina priklanja Barbizoncima, te postaje najintimniji i najsvježiji predstavnik te škole. Njegovi realistički krajobrazi Bretagne i Normandije, kao i oni iz okoline Seine i Oise, lirski su intimni, s mnogo sanjarskog ugođaja. Potkraj svoga rada približava se slikarskoj slobodi impresionista dajući maha slikarskom izrazu, bez obzira na realističke detalje. D-jeva najznatnija djela nalaze se u pariškom Louvreu, kao Žetva (1852) i Proljeće (1857). D. je bio i jedan od najboljih grafičara iz kruga Barbizonaca, kopirao je Ruisdaela i izrađivao bakropise prema svojim crtežima, koji su izašli u manama Cahiers d’eaux fortes (1851) i Voyage en bateau (1862).

LIT.: J. Laran-Cremieux, D., 1912; J. Laran, D., 1913.V. H-n.