DAUB, Karl, * Kassel 20. III. 1765, † Heidelberg 22. XI. 1836, njem. teolog, profesor sveučilišta u Heidelbergu (1795—1836). Pod utjecajem nekolicine filozofa (Kanta, Schellinga i nadasve Hegela) postepeno postaje jedan od najznatnijih predstavnika moderne spekulativne protestantske teologije, koja tumači kršćansku nauku načelima Hegelove filozofije i nalazi istovjetnost među njima. Najvažnija su mu znanstvena djela: Theologumena (1806), Einleitung in das Studium der Dogmatik (1810) i osobito Die dogmatische Theologie jetziger Zeit (1833).

LIT.: K. Rosenkranz, Erinnerungen an K. D., Berlin 1837; Landerer, u Realencykl. f. prot. Theol. u. Kirche.