DARU, Pierre-Antoine-Noël-Bruno, grof, * Montpellier, 12. I. 1767, † Meulan, 5. IX. 1829, francuski državnik i književnik. Dobivši dobru naobrazbu, osobito književnu, stupio je sa 16 godina u vojsku kao podporučnik, a kasnije je imenovan ratnim povjerenikom (intendantom). Pristao je uz revoluciju, no pod strahovladom bio je bačen u tamnicu, iz koje je izašao 9 Thermidora. Njegov uspon u vojsci bio je ubrzan, otkako je Bonaparte zapazio njegovu sposobnost. G. 1802 je član Tribunata, zatim državni savjetnik, generalni intendant vojske za vrijeme uzmicanja u Rusiji. G. 1813 postao je ministrom vojne uprave. Nakon oklijevanja pridružio se Bourbonima, ali je za Sto dana ponovno zauzeo svoje mjesto uz Napoleona. Luj XVIII. došavši na prijestolje udaljio ga je iz Pariza. D. se nije nikada prestao baviti književnošću. Osim svojih prijevoda Horacija (1798 u 2 sv., 1804-5 u 4 sv.) objelodanio je na pr. Cléopedie ou théorie des réputations littéraires (1800). U svojoj prisilnoj dokolici izradio je Histoire de la République de Venise (1819, 7 sv., talijanski prijevod 1832), što mu je pribavilo časno mjesto među povjesnicima. Danas se njegovo ime spominje u književnoj povijesti zahvaljujući Stendhalu, kome je pomagao u vojno-upravnoj karijeri (por. Vie de Henri Brulard). G. 1819 ušao je u Komoru pairova i bio neprestano u ustavnoj oporbi. Neke je svoje političke govore i objelodanio.

Bibl.: Observations critiques sur l’ouvrage intitulé »Le Génie du Christianisme«, 1817; Histoire de Bretagne 3. sv. 1826; Eloge de Sully, 1827; Notice sur le comte de Volney, 1830; L’Astronomie, pjesan u 6 pjevanja, i t. d.J. D-e.