DARÍO, Rubén, * Metapa (Nicaragua) 1867, † Nicaragua 1916, španjolski lirik, književni kritičar i publicist. Knjižničar u Manaqui, novinar u Chilu, izaslanik Nicarague na Kolumbovoj proslavi u Madridu, kolumbijski konzul u Buenos Airesu, konzul Nicarague u Francuskoj, Španjolskoj i Braziliji; kao dopisnik argentinskog dnevnika »La Nación« obišao većinu evropskih zemalja. Najznatniji je utjecaj na njegovo stvaranje francuski, po kojemu je Darío postao jednim od prvih preporoditelja moderne španjolske lirike. Nadovezujući na Zorillu, Campoarnora, Bécquera, Nuñeza de Arcu, ali i na starinske pjesnike »Romancera«, unosi u španjolsku liriku parnasovski kult forme po uzoru Moréasa, Leconte de Lislea, Heredije i dr. uz laku muzikalnost Verlaineova stiha, tražeći u isti mah slobodu metafore, slobodu stiha, pomičnost stanke u aleksandrincu (protivno Mallarméu). Zbirkom Azul (prema V. Hugou: L’art, c’est l’azur) udara temelj španjolskoj modernoj lirici; slijedile su: Prosas prótanas (1899), Cantos de Vida y Esperanza (1905), El conto errante (1907) i dr. Književne kritike i impresije sadržane su u knjigama: Los raros, Letras, Todo al vuelo, Quinioreo i dr. Njegov je rad našao živ odjek napose u Americi, kamo se i vratio nakon mnogoga lutanja svijetom. Kolumbijac José Asuneión Silva, Meksikanci Arnado Nervo i Díaz Míron, Argentinac Leopoldo Lugones i Čilenac Santos Chocano najpoznatiji su mu učenici.

BIBL.: Obras completas de R. D., Madrid 1916 i d.

LIT.: A. González-Blanco, Los grandes maestros, S. Ruedo y R. D., Madrid 1908. — Autobiografija: Historia de mis libros, u Obras completas, XV i XVIII.J. Tbk.