DARIJE, ime trojice perzijskih kraljeva iz porodice Ahemenida.

1. D. I. (521—485 pr. Kr.), sin Histaspov. Došao je na prijestolje, pošto je zajedno sa šest drugih perzijskih velikaša srušio uzurpatora Gaumatu (Bardija, Smerdis). Ustanke, koji su planuli na početku njegova vladanja u Suzijani, Mediji, Partiji, Hirkaniji, Arahoziji i Babilonu, uspije mu redom svladati, a zatim dade državi novu, čvršću organizaciju, koja se održala do propasti perzijskoga kraljevstva. Osnov joj je bio stalni i redoviti godišnji porez, a da se taj može ubirati, podijeli cijelu državu, osim prave Perzije, u dvadeset upravnih područja, satrapija, kojima je na čelo stavio satrape s velikom vlašću, ali nadzirane od posebnih kraljevih izaslanika. U tako uređenoj državi uvede jedinstveni državni zlatni novac darik (δαρειϰός), ali su mnogi gradovi i satrapi imali pravo kovati svoj gradski, odnosno pokrajinski novac. Da što jače učvrsti državno jedinstvo, osnuje državnu poštu; bili su to stalni i dobro organizirani kuriri, koji su po novouređenim cestama iz glavnog grada Suze raznosili u pokrajine kraljeve zapovijedi i izvješća; cesta od Suze u Sard bila je duga 2.400 km. Pored toga ustrojio je D. perzijsku vojsku. S njom (navodno 700.000 ljudi) krene 514 na evropske Skite, prešavši Bospor na mostu, podignutom na lađama. Sličnim mostom prijeđe preko Dunava, ali do bitke sa Skitima nije došlo, jer su oni uzmicali, i D. se vrati. Trakija i Makedonija priznadoše tada perzijsku vlast. G. 500 plane pod vodstvom grada Mileta ustanak maloazijskih Grka, potpomognut od Atene i Eretrije, ali ustanak bude svladan (493). Tada D. odluči pokoriti Grčku. Ekspedicija Mardonijeva 492 nije donijela željenog uspjeha, a 490, usprkos poraza kod Maratona, uspjelo je D-u zauzeti Kiklade. Tada se počne spremati na nov rat i u tom spremanju umre (485).

D. nije bio velik vojskovođa, iako je proširio svoju državu na zapadu i pokorio velik dio grčkog posjeda, ali je bio velik upravnik i organizator prvoga reda. Vrlo lukav i snošljiv prema pobijeđenim narodima poštivao je njihove vjerske osjećaje i bogove. Prema pobunjenicima nesmiljen, a prijateljima zahvalan, bio je istinoljubiv, ljubitelj umjetnosti i neumoran graditelj.

LIT.: Glavni izvor je Darijev veliki natpis kod Behistana (Bisutun), izd. Spiegel u Die altpersischen Keilinschriften, 1881; F. H. Weissbach i W. Bang, Die altpersischen Keilinschriften, Assyriolog. Bibl., X./I., 1893; F. H. Weissbach, Die Keilinschriften der Achameniden, Leipzig 1911.G. N.

2. D. II. Noto (424—404 pr. Kr.), sin Artakserksa I., pravim imenom Ohos, za očeva života satrap u Hirkaniji. Došavši do vlasti poslije mnogih smutnja morao se do kraja života boriti s ustancima u pojedinim pokrajinama. Savezničkim ugovorom sa Spartom 412, u doba opadanja atenske moći, Perzija je opet zavladala maloazijskim Grcima. Od toga vremena do pojave makedonske velevlasti Perzija odlučno utječe na unutrašnje prilike u Grčkoj. Potkraj D-ve vladavine Egipat se ustankom oslobodi perzijske vlasti (do 343).

3. D. III. (336—330 po Kr.), navodno s pridjevkom Kodoman, sin Artakserksa III. Za njegove slabe vladavine perzijska je država naglo propadala, a Aleksandar Veliki uništi je sasvim 330, kada D-a dade na bijegu ubiti baktrijski satrap Bes. Osobitu ulogu imao je za D-va života, kao i za njegova oca, njegov ljubimac Mazdai (Mazaios), najprije satrap Kilikije, a zatim Sirije; taj je Aleksandru predao Babilon i zatim postao njegovim satrapom u Babiloniji. D-vu borbu s Aleksandrom → Aleksandar Veliki.U.