D’ARAGONA, Tullia, * Rim oko 1510, † Rim 12. III. 1556, talijanska pjesnikinja. Jedna je od najglasovitijih talij. kurtizana književnica 16. st.; proživjela je svoj sjajni vijek u različitim gradovima, okružena brojnim obožavateljima, među kojima je bilo i ponajboljih književnika; privlačila je više svojom gracijom, duhovitošću i učenošću negoli ljepotom. I pošto se udala, nastavila je raskošno živjeti. Zato su neiskrene njene petrarkističke Rime (Mleci 1547), u kojima ukusno pjeva o tobože platonskoj ljubavi u ondašnjoj lažnoj maniri, tako da njezin kanconier većinom nema ni psihološke ni umjetničke vrijednosti. Jednako je neiskrena u Dialogo dell’ infinità d’amore (1547), gdje ona u razgovoru s prijateljem književnikom Benedettom Varchi-jem uznosi nada sve duhovnu platonsku ljubav; osim toga ne zna se, koliko je to djelo njezino, a koliko samog Varchija. Ne može se vjerovati, da se još dosta mlada obratila na pravi put, kako sama kaže u predgovoru spjeva Il Meschino o il Guerino (Mleci 1560); to je preradba viteškog romana Guerino Meschino, što ga je napisao Andrea da Barberino, jedna je od najpopularnijih pripovijesti 15. i 16. st. u Italiji, te je još i danas rado čitaju širi slojevi.

BIBL.: Le Rime di T. D., Bologna 1891; Trattati d’amore del Cinquecento, Bari 1912.

LIT.: F. Flamini, Il Cinquecento, Milan 1902; G. Biagi, Fiorenza fior ehe sempre rinnovella, Mleci 1928; B. Croce, Poesia popolare e poesia d’arte, Bari 1933.M. D-ić.