DANZIG (polj. Gdansk, slavensko ime nesigurnog tumačenja), grad i luka pokraj ušća rijeke Visle, od 1939 glavni grad župe Danzig—Zapad. Pruska. Razvio se kao luka prostranog poriječja Visle, te se u njemu od davnih vremena vrši pretovar robe s riječnih na morske brodove. Postanak i razvoj D-a, kao većine atlantskih i baltičkih luka u vezi je s riječnim tokom, koji ga spaja sa zaleđem. Prije prvog svjetskog rata izvozili su se i proizvodi osim robe iz uske njemačke okolice, su se i proizvodi preko D-a, osim robe iz uske njemačke okolice, daljeg rusko-poljskog zaleđa: žito, drvo, šećer i dr., a uvozile se raznovrsne prerađevine iz Njemačke, Engleske i drugih zemalja sjeverozapadne Evrope; uvoz (900.000 t) i izvoz (873.000 t) bili su približno jednaki (1913). Kad je poslije u poriječju Visle obnovljena velika i uglavnom kontinentalna poljska država, postao je D. njena glavna luka. Razvojem poljskog narodnog gospodarstva naglo je porastao promet kroz gdansku luku: 1926 uvoz 619.685 t, a izvoz 5,797.311 t; 1930 uvoz 1,090.632 t, a izvoz 7,122.461 t, te je D. bio po prometu treća baltička luka (iza Københavna i Stockholma), a od njemačkih luka jedino je Hamburg pred njim. Osim toga preko D-a se iseljavao velik broj (godišnje 25—30.000) Poljaka. Ulazak D-a u carinsku zajednicu s Poljskom dao je pobude za jačanje industrije i trgovine, te su u njemu velike njemačke tvrtke osnovale jake podružnice. Taj je napredak prestao i dalji razvoj bio je ugrožen izgradnjom i povlašćivanjem nove poljske luke Gdynie, koja je već 1938 bila pred D-om; uvoz: D. 800.000 tona, Gdynia 1,300.000; izvoz: D. 5,200.000 t, Gdynia 7,400.000 t. Prvenstvo je mlade Gdynie bilo još veće u vrijednosti robe, jer je preko nje išla skupa i laka roba, dok je do D-a Vislom dovežena jeftina i teška roba. Ali D. ima prema Gdynii velike prednosti zato, što leži na ušću Visle i što ima velike mogućnosti proširenja dobro zaštićene luke.
Za razvoj D-a su, dakle, najhitnije dobre veze sa zaleđem, od kojih je najvažniji vodeni put Visle. Željezničke je veze izgradila Njemačka prije prvoga svjetskog rata, te je D. bio dobro povezan s njemačkim zaleđem, a slabo s bivšom ruskom željezničkom mrežom. To mu je u novim prilikama škodilo, a olakšalo osnivanje i povlašćivanje Gdynie.
Povoljan položaj i napredak luke pogodovali su osnivanju raznovrsnih industrija. Osim velikog brodogradilišta, tu su tvornice lokomotiva, pilane tvornice šećera, mlinovi i dr. Na daleko su poznate tvornice likera, zatim tvornice za obradu jantara. Veliki novčani zavodi u vezi su s gospodarskim napretkom, a ovaj je omogućio osnivanje i održavanje brojnih kulturnih ustanova: kazališta, muzeja, galerija, naučnih zavoda i sl.
D. je nastao dalje od morske obale na dodiru niske i močvarne ravnice s višim brežuljastim zemljištem; ovim se dodirom i danas grad najviše širi. »Altstadt«, jezgra D-a, nastala je na poluotočiću između rijeke Mottlau i njenog pritoka Radaune, gdje je nekoć bilo malo slavensko ribarsko naselje. Prema jugu od Altstadta dograđen je »Rechtstadt«; od ova dva dijela sastojao se je D. sve do 13. st. U 14. st., za vlade njemačkog viteškog reda, sa građeni su na vrhu poluotoka tvrđava i okolni dijelovi (»Neustadt«). U 15. st. grad se širi prema jugu (»Vorstadt«) i na otoku »Speicherinsel«, koji čine rukavi rijeke Mottlau. Poslije 15. st. nastao je na desnoj obali rijeke »Niederstadt«. Svi nabrojeni dijelovi čine stari D., koji ima oblik elipse, a bio je utvrđen nasipom i širokim jarkom. Krajem prošlog stoljeća ove su utvrde najvećim dijelom porušene i napravljena kružna ulica (»Ringstrasse«), na kojoj se danas razvija glavni dio života. Poslije se grad širi u različitim pravcima, jer su okolne nizine (do 2 m ispod razine mora) marljivim radom holandskih doseljenika bile isušene i osigurane od poplava. Najveća predgrađa nastaju na dodiru nizine i brežuljaka: na jugu Ohra, a prema sjeverozapadu Langfuhr, u kome je poznata Visoka tehnička škola. Još dalje je Oliva, a na mjestu, gdje pomeransko pobrđe dopire do morske obale razvilo se kupalište Zoppot (Sopot). U blizini ušća Mrtve Visle nastala su kupališna i lučka predgrađa Brösen i Neufahrwasser, a uzvodno Heubude; u lijepo i šumovito pobrđe prema zapadu širi se lijepa četvrt ljetnikovaca. Svi su ovi dijelovi povezani dobrim cestama i postepeno se spajaju u jedinstven veliki grad. Gradski teritorij (kome ne pripada Zoppot) zahvaća 114 km2 sa 256.403 stan. (1929).
Luka D-a razvila se u nekadašnjem koritu Visle zvanom »Mrtva Visla«. Do 1840 bilo je ušće Visle blizu lučkog predgrađa Neufahrwasser, a zapadno od njega bilo je načinjeno pristanište, te na taj način izdvojen otok Westerplatte. Za poplave 1840 probila je Visla obalski pješčani prud i izbila u more 12 km istočnije od prijašnjeg ušća, a 1895 prokopan je kanal, kojim se danas ulijeva Visla u
Baltičko more. Tada je Mrtva Visla zatvorena i zaštićena od daljeg riječnog nasipavanja. Glavni dio novog pristaništa izgrađen je na otoku Holm-u, koji čine rukavi Mrtve Visle, a oko luke su se smjestila glavna industrijska poduzeća. Lučka vodena površina iznosi sada 211 ha s 18 km iskorišćene obale, opremljene najsuvremenijim uređajima, osobito za utovar ugljena, drveta i žita, te skladištima i dr. Jedan je dio odvojen za slobodnu bescarinsku zonu.
Najslikovitiji su Altstadt i Rechtstadt, najstariji dijelovi grada, u kojima se ističu u prvom redu lijepe crkve: stolna crkva »Marienkirch« (14. i 15. st.), u kojoj je čuvena Memlingova slika »Opći sud«; dalje su poznate crkve sv. Katarine (15. st.), sv. Nikole (14. i 15. st.), sv. Trojstva (15. st.) i dr. Kao građevinska cjelina poznata je Langer Markt, na kome se osim ostalih zgrada ističe gradska vijećnica (14. i 15. st.) i Artushof. Zanimljive su pored toga po svojoj arhitekturi ulice Langgasse i Uferstrasse.
LIT.: W. Geisler, D. ein Siedlungsgeographischer Versuch, Halle 1918; H Tomsen, D. als Handelshafen, Danzig 1918; E. Keyser, Die Stadt D., Stockholm i Berlin 1925; Ville de Dantzig; rapport général du Haut Commissaire, Genève 1926; N. Creutzburg Atlas der Freien Stadt D., 1936; A. Bruckner, D., AslPh, Berlin 1923.J. R-ć.
Povijest. Oko g. 1000 pokršteno naselje D. spominje se od 1148 kao glavno mjesto vojvodine Pomorja (Pommerellen); već 1224 uređeno je kao grad. O njegov posjed dugo su se otimali Pomorje, Danska, Pruska, Brandenburg, Poljska i Njemačka red, koji ga je 1308 i osvojio, pa je u njemu stolovao komtur. Pod vladavinom meštra toga reda procvao je gradski konglomerat — koji je u 14. st. nastao oko najstarije jezgre (Rechtstadt) — i razvio se u važan trgovački grad. O njegovu bogatstvu svjedoči široko zasnovani način njegove izgradnje. Oko 1360 pristupio je D. Hanzi i postao doskora jedan od njenih najuglednijih članova. Ubrzo se međutim sukobio s interesima Njemačkoga reda; ta se opreka s vremenom tako pojačala, da se D. napokon dragovoljno podložio zaštitnoj vlasti Poljske. Privilegium Casimirianum (1454) ostavio mu je gotovo potpunu autonomiju, jedino je poljskoga kralja u gradskoj upravi zastupao burggraf. Kad je promet D-a s unosnim poljskim zaleđem 1422 gotovo sasvim oslobođen od carina, poraslo je još više trgovačko značenje D-a; poljski kraljevi nisu priječili ni širenje protestantizma u D-u. To drugo razdoblje u gospodarskom razvoju D-a nije baš bilo dugotrajno, jer su se uskoro pojavile opreke i u odnosu s poljskom državom. U trgovini D-a mnogo je sudjelovao engleski i holandski kapital, no D. je uza sve to ostao i dalje u slaboj vezi s Poljskom. Kako su već za prve diobe Poljske njegova predgrađa i luka pripali Pruskoj, bilo je prirodno, da je za druge diobe 1793 i sam grad postao pruski. Nakon glasovite opsade 1807 pretvorio se u slobodan grad pod francuskim guvernerom, ali je 1814 postao opet pruski i od 1863 po treći put naglo napredovao.F. C.
Po odredbama mirovnog ugovora u Versaillesu (1919) D. je postao slobodnim gradom pod zaštitom Lige Naroda, koje mu zajamčuje nezavisnost i ustav. Poljska je dobila široke ovlasti sa svrhom, da joj se osigura upotreba D-a kao pomorske luke. D. tvori s Poljskom jedno carinsko područje, gdje vrijedi poljsko carinsko zakonodavstvo i tarifa; upravu vrše vlastiti carinski organi pod nadzorom poljskih. Poljska zastupa D. u odnosu prema inozemstvu, štiti njegove građane u drugim državama i podjeljuje eksekvatur stranim konzulima. Kod sklapanja međunarodnih ugovora, koji se tiču D-a, mora Poljska tražiti mišljenje njegova senata. Upravu luke i vodenih putova vodi vijeće, sastavljeno od jednakog broja izaslanika slobodnog grada i Poljske. Visoki povjerenik, koga imenuje vijeće Lige Naroda, odlučuje u prvoj molbi o sporovima između Poljske i D-a; u drugoj molbi odlučuje vijeće Lige Naroda.
Ustavotvorna skupština slobodnoga grada izradila je ustav od 11. VIII. 1920, koji je 1922 odobrio visoki povjerenik, a nije se mogao mijenjati bez odobrenja Lige naroda. Zakonodavstvo vrši sabor (Volkstag), koji biraju na 4 godine svi muškarci i žene iznad 20 g. Sabor bira senat, koji vodi poslove vlade i ima pravo, da o saborskim zakonskim zaključcima traži odluku pučkim glasovanjem. Na zahtjev desetine svih izbornika treba provesti pučko glasovanje o svakom zakonu osim zakona financijske prirode. Državni službeni jezik je njemački.J. A.
D. je imao ove visoke povjerenike: M. S. Mac Donnell (Irac) 1923—25, Van Hamel (Nizozemac) 1926—29, Grof Manfredi-Gravina (Talijan) 1929—32, Sean Lester (Irac) 1933—36, Dr. Karl Burckhardt (Švicar) 1937—39. Unutarnjo-politički život u D-u od 1923 kretao se u okviru ustava; stranačka slika odgovarala je uglavnom razmjerima u weimarskoj Njemačkoj, pa je vlada (senat) bila sastavljena na koalicionoj osnovi. Kad su u Njemačkoj preuzeli vlast nacionalsocijalisti, došlo je do promjene i u stranačkoj strukturi D-a. Na saborskim izborima u svibnju 1933 dobila je NSDAP većinu (38 zastupnika od 72, a dotada 13).
U studenom 1934 postao je predsjednik senata zamjenik Gauleitera NSDAP A. Greiser, pa se D. brzo prilagođuje novom političkom ustrojstvu Reicha. Njegov demokratski ustav gubio je sve više svoje značenje, a ni Poljska nije se za nj zalagala, otkako je 26. I. 1934 postavila svoje odnose s Njemačkom na osnovu izravnog, dvostranog sporazuma uz isključenje međunarodnih foruma. Time je uloga Ligina visokog povjerenika oslabljena, pa je Lester, nakon sukoba sa senatom, 1936 odstupio, a njegov nasljednik Burckhardt nije se protivio stvarnom stanju. U međuvremenu zabranjene su u D-u sve političke stranke osim NSDAP, tako da se sabor sastojao samo još od nacionalsocijalista (1937). Dne 23. VIII. 1939 proglasio je senat, s pozivom na njemačke državne zakone, Gauleitera A Forstera državnim glavarom, dok je Greiser imenovan ministrom predsjednikom. Forster je 1. IX. 1939, na dan navale njemačke vojske na Poljsku, proglasio ujedinjenje D-a s Reichom. Poljska posada u D-u održala se na Westerplatte do 7. IX. (→ svjetski rat 1939). D. je danas sjedište državne župe Danzig—Zapadna Pruska.
LIT.: P. Simson, Geschichte der Stadt Danzig, 4 sv., 1913—18; Keyser, D-s Geschichte, 2. izd., 1928; Münsterberg, Der Handel D-s, 1906; Lindner, D. (u Berühmte Kunststätten), 2. izd., 1913; D. (Aufnahmen der deutsch. Bildstelle), 1928.