DANIŁOWSKI, Gustaw, * Cyvinjsk u kazanjskoj guberniji 1872, † Varšava 21. X. 1927, poljski pjesnik i romanopisac, sin prognanoga ustaše Władysłava Daniłowskoga. Svršio gimnaziju u Varšavi, gdje je sudjelovao u tajnim rodoljubnim društvima, učio u Harkovu na tehnološkom zavodu, rano stupio u redove socijalističkih boraca za oslobođenje Poljske. Organizirao pučko sveučilište, pod pseudonimom Władysław Orwid izdao životopise slavnih poljskih boraca socijalista, uređivao tjednik Życie u Lavovu (1910/11), stupio 1914 u poljsku legiju pod Piłsudskim, kojemu je bio pouzdanik za naročite dužnosti. Njegova su djela prožeta patriotskom i socijalističkom tendencijom, u duhu odgoja, što ga je primio od oca ustaše iz 1863. Prvo mu je djelo Nego (1900) protiv društvenih nepravda izazvalo opće priznanje; isto tako alegorijski spjev Na wyspie. Najveći su uspjeh imala djela: Z minionych dni (1901), gdje opisuje patnje triju poljskih pokoljenja, Jaskółka (1907) iz vremena revolucije 1905/06 i ciklus novela W miłości i w boju (1900). Manje su mu uspjele novele i pripovijesti erotičke: Lili (1917), Tętent (1919) i Marja Magdalena (1912). Kao rodoljub nalazio se u opoziciji protiv t. zv. trijezne političke misli, ravnodušan prema tadašnjem pokretu l’art pour l’art.J. B-ć.