DANILO, pop Ivan, * Kaštel Stari kod Splita 4. X. 1820, † Zadar 2. VII. 1895, narodni preporoditelj u Dalmaciji. Gimnaziju učio u Splitu, bogosloviju u Zadru; neko vrijeme bio je u rodnom mjestu dušobrižnik, a zatim je bio učitelj hrvatskog jezika na zadarskoj gimnaziji (1853—63). S učiteljskog mjesta maknut je radi svojega sudjelovanja u narodnom pokretu u Dalmaciji. Sudjeluje kod osnutka lista narodnjaka »Il Nazionale«, te uređuje njegov hrvatski prilog »Narodni list«. Poput drugih narodnjaka i D. traži pripojenje Dalmacije Hrvatskoj. Radi svojih političkih i narodnih ideja bio je 1867 zatvoren. Postavši zastupnik na dalmatinskom saboru i, 1870, na carevinskom vijeću D. je 1872 došao u sukob s većinom vodstva narodne stranke, jer je 1872 s ostalim zastupnicima na car. vijeću glasao za zakon o izborima za nuždu, a 1873 za neposredne izbore za carevinsko vijeće. Taj politički čin, diktiran politikom oportuniteta, proizvede rascjep u narodnim redovima, pa D. s drugovima osniva nov list »Zemljak«, koji je vodio oštre borbe s »Narodnim listom«. Nakon prestanka zemljaštva (1876), D. se povlači iz politike, ali i dalje budno prati i pomaže narodnu stvar.

LIT.: L’autonomia delta Dalmazia, Zadar 1861; Izbor za nevolju i dalmatinski zastupnici na car. vieću; D. Bartolini, Sv. Ćiril i Metod, 1883.M. U.