DANILO II., * u 2. pol. 13. st., † 19. XII. 1337, arhiepiskop srpski i životopisac. Mladićem zakaluđeri se u Hilandaru, koji je kasnije kao iguman branio od Almogavara (Katalana). Posredovao je u raspri kraljeva Milutina i Dragutina i češće dolazio u Srbiju, gdje je postao episkop banjski i humski. G. 1324 posta i arhiepiskop. Napisao je crkveno-slovenskim jezikom biografije kraljeva Uroša, Dragutina, Milutina i kraljice Jelene, te arhiepiskopa od Arsenija do Save III. Njegovi učenici nastaviše taj rad, i sve te biografije, među kojima se nalazi i Danilova, tvore »Danilov zbornik«, dragocjeno vrelo za sredovječnu povijest srpsku i okolnih zemalja (sadržava i neke podatke o Bosni).

Izdanja: Đ. Daničić, Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih, Biograd 1866; L. Mirković preveo je Živote na moderni jezik (izd. SKZ, Beograd 1935).

LIT.: V. Ćorović, Prilozi za ist. i t. d., I., 1921; Lj. Stojanović, Glas SKA 196, 1923; N. Radojčić, Predgovor izdanju SKZ.D. P.