DANIČIĆI, hrvatska katolička obitelj senjskih Uskoka, koja se odlikovala u mnogim bojevima s Turcima i Mlečanima. Praotac joj je Juraj I. († oko 1490), koji se 1463 preselio sa 47 drugih uskočkih obitelji u Senj. Bio je oženjen Klarom Antulovićevom. Njegov sin Juraj II. četovao je kao uskočki vojvoda po moru i kopnu. Kako je provaljivao u Bosnu i Hercegovinu i preko dubrovačkoga zemljišta, a Turci su se radi toga osvećivali Dubrovčanima, namamila ga je dubrovačka vlada 1539 u svoj grad, gdje ga je na vjeru dala pogubiti. Senjski Uskoci izabraše vojvodom njegova sina Jurja III. (* Senj 1521, † Senj 1599). On se osvećivao Dubrovčanima potapajući njihove brodove, ubijajući njihovu posadu i bacajući u more njihovu robu. Dubrovčani su poslali 1541 u Senj opunomoćenika, koji mu je kao odštetu za očevu smrt ponudio 20.000 dukata. D-ć je odbio novac i pomirenje. Poduzimao je gotovo svake godine kakvo četovanje. G. 1557 potukao je sa 340 Uskoka Turke, koji su se preko Grobnika i Like vraćali iz Kranjske s velikim plijenom u Bosnu; 1565 doplovio je s dvije lađe do Makarske te razbio Turke na makarskoj skeli; 1566 opet je u Lici pobijedio veliku tursku četu; 1569 prodro je s 280 Uskoka do Perušića, gdje je izvojštio novu pobjedu; 1571 prodro je preko dubrovačkoga zemljišta u Hercegovinu te je na povratku bio ranjen. Kada su Mlečani ustali protiv njega, prihvatio je borbu i s njima. G. 1576 zarobio je na Božić veliki mletački brod i oplijenio ga; isto je takav uspjeh imao i 1579 protiv drugoga mletačkoga broda s tri jarbola. G. 1580 pošao je u Rim s braćom Matijom I. i Ivanom I. Primio ga je papa Grgur XIII., koji mu je darovao 2400 škuda. Daničić je obećao papi, da ne će više četovati protiv kršćana. G. 1582 pošao je s tri lađe iz Senja, da zauzme Klis. Kako je mletačka vlada željela živjeti u miru s osmanlijskim carstvom, kaznila je D-eve pomagače u tom neuspjelom pokušaju, a providur Giovanni Contarini i zamjenik kliškoga sandžak-bega Dede Mehmedbeg Mihalbegović raspisaše na Daničićevu glavu ucjenu od 1000 dukata. G. 1587 provalio je sa 600 Uskoka u neretvansku krajinu. Još u kasnoj starosti razbio je 1595 u Lici zvorničkog bega Džafera i oslobodio mnogo kršćanskoga roblja. Bio je uvijek stalan u svojem cilju, da Uskocima pribavi mogućnost povratka u oslobođen zavičaj, ali kako se odnos kršćanskih država prema Turskoj mijenjao, tako je i on za iste čine jednom bio nagrađen i odlikovan, a drugi puta progonjen. 9. II. 1570 imenovao ga je nadvojvoda Karlo vitezom, a g. 1580 izdao je nalog, da zajedno s bratom Mafijom bude bačen u tamnicu. G. 1583 dao mu je Rudolf II. dragu Žrnovnicu blizu Ledenica, a 13. VII. 1587 dobio je s braćom Matijom I. i Ivanom I. i sinom Jurjem IV. plemstvo. Njegov brat Ivan I. umro je 1614, a Matija I. 1617. Juraj III. imao je kćer nepoznata imena i sina Jurja IV., koji je umro kao senjski vojvoda 1638 ostavivši iza sebe samo kćer Klaru, ženu senjskoga kapetana Ivana pl. Barba. Matija I. imao je sinove Jurja V., koji je poginuo 1594 u opsjedanju Petrinje, i Petra I., koji je umro 1653. Ivan I. imao je sina Jurja VI., koji je umro 1641 kao senjski sudac. Petar I. ostavio je iza sebe sinove Ivana II. († 1689), koji je pao tri puta u tursko ropstvo, i Jurja VII. i kćeri Klaru, Jelenu i Katarinu. Klara se udala za kneza Jurja Vlatkovića. Ivan II. je imao sina Petra II., koji je poginuo 1700 u jednoj luci otoka Kefalonije boreći se s Genovežanima, i kćer Mariju, snahu Pavla Rittera Vitezovića. Kastelan Juraj VII. imao je sinove Matiju II. († 1770), Mikulina i Vinka i kćer Mandaljenu. Matija II. imao je sinove Jurja VIII. († 1781), Ivana III. († 1800) i Petra III. († 1793) i kćeri Mandaljenu i Klaru. Ivan III., zadnji muški potomak obitelji Daničića, ostavio je iza sebe samo kćer Franjku.

Daničići su proslavljeni u mnogim narodnim pjesmama. Posebno se ističu u ciklusu senjskih Uskoka Juraj III., Matija I. (opjevan pod imenom Mate Senjanin), Petar II. i Klara Daničićka. Obitelj Jurja III. opisao je i Šenoa u noveli »Čuvaj se senjske ruke«.

Lit.: B. Poparić, Povijest senjskih Uskoka, Zagreb 1936; R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine sv. I.—III., Zagreb 1884—1886; M. Magdić, Juraj Daničić, vojvoda senjski, Narodne Novine 1901 br. 80; Isti, Prilozi za povijest starih plemićkih obitelji senjskih, Starine XII. i XV.; K. Horvat, Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia, I. sv. Zagreb 1910, II. sv. 1913; J. Tadić, Pogibija uskočkog vođe Đura Daničića 1571, Novosti 23. i 24. I. 1923; Isti, Uskoci i Dubrovnik, Jadr. Straža VII, 9; Bojničić, Der Adel von Kroatien u. Slavonien, Nürnberg 1899.P. G.