DANICA, hrvatski književni list (Zagreb 1835—1849, 1853, 1863—1867). Pokrenuo ju je Ljudevit Gaj kao sredstvo za narodno buđenje. Dopuštenje za izdavanje književnog lista dobio je već 1833, ali se njime nije htio poslužiti, dok nije dobio dopuštenja i za novine. D. je počela izlaziti 1835 kao sedmični prilog Narodnih novina, najprije kao D. horvatska, slavonska i dalmatinska, od 1836—1843 kao D. ilirska, od 1843—1848 pod prvotnim naslovom, a 1848 i 1849 opet kao D. ilirska. Prve je godine u njoj prevladavao stari pravopis kajkavskih književnika s kajkavskim narječjem, ali su postepeno u list ulazili i štokavski prilozi s novim Gajevim pravopisom. Od 1836 uvedeno je u D. isključivo štokavsko narječje s Gajevim pravopisom.

D. ima u hrvatskom preporodnom životu vrlo veliko značenje. Iako je zasnovana kao književni list, prilog političkih novina, ona je za narodno buđenje Hrvata značila više od Narodnih novina, sputanih cenzurom. U njoj su surađivali i izgrađivali se svi znatniji pisci ilirizma (Mažuranić, Vraz, Rakovac, Vukotinović, Demeter, i t. d.). U njoj su izašle sve znatnije budnice hrvatskog preporoda.

S pomoću nje se širio među Hrvatima narodni duh, duh otpora, narodnoga ponosa, misao o našoj narodnoj veličini, smisao za prošlost. Na njezinim su se stranama raspravljala sva važnija narodna, kulturna, pa i gospodarska pitanja (jezik, pravopis, kazalište, duh književnosti). Kroz oglase u njoj saopćivao je Gaj svoje osnove. G. 1843, poslije zabrane ilirskog imena, oborila se cenzura u prvom redu na nju.

Danicu je kao urednik i izdavač potpisivao Gaj. Ali je on urednički posao vršio samo iz početka. U njegovo ime uređivali su je drugi književnici (Rakovac, Babukić, Demeter, Šulek, Vraz) dajući joj prema vlastitim naklonostima više književno, narodno ili zabavno obilježje. Glavnu svoju zadaću u preporodnom poslu izvršila je D. do 1848. Tada je imala oko 600 pretplatnika. Polovicom 1849, u vrijeme uzbuđenosti i iščekivanja, Gaj ju je obustavio, s obrazloženjem, da ljudi, očekujući napeto razvitak političkih događaja, ne mare za književnost.

Gaj je opet pokrenuo D. 1853, u doba apsolutizma, sa sličnim pravcem, kakav je imala prije. Njegova tadašnja omraženost u narodu i položaj izdavača službenih Narodnih novina djelovali su, da list, kraj radikalnog Nevena, nije mogao okupiti, ni suradnika ni pretplatnika. Za nju su od mlađih pisali: Janko Jurković, Mijat Stojanović, Vladimir Nikolić. Iznova je list pokrenut 1863 te se održao do 1867. Bilo je to u vrijeme probuđenog političkog života, kad je opet trebalo odrediti pravac i put cjelokupnom narodu. D. je i tada zadržala staro obilježje. U novim prilikama, kraj suvremenijega »Naše gore lista«, ona i opet nije imala uspjeha. Ispunjavali su je ili slabi književni početnici, ili sami članovi Gajeve obitelji. Tako je posljednja godišta ispunio svojim prilozima gotovo sam Gajev sin Velimir.A. B-c.