DANDY, muškarac obučen u otmjeno i ukusno, po modi, koju ne samo slijedi nego i određuje. Riječ je postala u Engleskoj i mnogo se ondje upotrebljavala osobito u drugom desetljeću 19. st., a označivala je skupinu mladića visokog društva, koji su sebe držali mjerodavnima u određivanju muške mode i otmjena načina života. Iz Londona je pojam prešao i u kontinentalnu Evropu. No sličnih pomodara imalo je gotovo svako doba i svaka profinjena sredina, kao što to pokazuju talijanski nazivi zerbino (16. st.), galante (17. st.), cicisbeo (18. st.) i francuski petitmaître (17. st.), lion, muscadin, incroyable, merveilleux (18. st.). D. naglašuje ukus u odijevanju, vlada se uglađeno, ali flegmatički, a na društvo i društvene običaje gleda s visine i s omalovažavanjem. Tip d-a utjelovio je G. B. Brummel (v.), a bio je to i A. de Musset; »posljednjim d-em« smatra se Barbey d’Aurevilly (v.), koji je izložio i teoriju dandizma. Pojam dandy-a označuje i engleska riječ fashionable.