ALBUM (lat. »bijelo«, »bijela boja«), kod Rimljana pobijeljena drvena ploča, na kojoj je pontifeks ispisao ljetopis (anales maximi), novoizabrani pretor svoj godišnji edikt, a drugi činovnici popise senatora, sudaca, svećeničkih zborova i korporacija. Tako se u rimskoj vojsci zvao i popis časnika, a u kršćanskoj crkvi u Rimu popis svećenstva (grč. kanon). U kasnom srednjem vijeku album je naziv za knjigu uvezanih ili nevezanih bijelih listova za zapise različitih osoba. U sveučilištima su tako zvali popise akademskih građana, u samostanima bilješke o gostima i t. d., a napokon je taj naziv upotrijebljen i za t. zv. spomenare. U novije doba služila je ta riječ i kao naslov za pjesničke, glazbene i umjetničke zbornike. Druge su vrsti: albumi fotografija, razglednica i poštanskih maraka, što je postala važna grana kartonaško-knjigoveškog obrta i industrije.

Album zločinaca → Kriminologija.