D’AMICO, Silvio (pseudonim De Gustibus), * Rim 3. II. 1887, kazališni kritičar, teoretičar i pedagog. Od 1914 objavljuje svoje kazališne kritike u novinama »Idea Nazionale« i »La Tribuna«, u časopisu »Nuova Antologia«. Osnivač je i urednik (uz Nicolu de Pirra) kazališne revije »Scenario« (1932—36). Od 1937 urednik je »Rivista Italiana del Dramma«. Ravnatelj je i profesor povijesti kazališta Akademije dramske umjetnosti u Rimu. Bio je izaslanik Italije gotovo na svim kazališnim kongresima u Italiji i u inozemstvu. Održao je niz predavanja o talijanskom kazalištu u mnogim sveučilištima domaćim i stranim. U svojim se kritikama D. bori protiv talijanske tradicije putujućih družina i zalaže se za osnivanje stalnih kazališta. Budući da visoko cijeni riječ kao najvažniji elemenat kazališne umjetnosti, traži od glumca disciplinu i neku višu stilsku usklađenost. Tu usklađenost ima dati kulturni redatelj, koji će bez nametanja na štetu pisca povezati kazališnu tradiciju sa suvremenim kazališnim težnjama.

Osim članaka u Talijanskoj enciklopediji (Treccani), u kojoj je urednik kazališne struke, D. je objavio ove knjige o kazalištu: Il teatro dei fantocci, Firenca 1920; »Maschere« Milan 1921; Ibsen, Milan 1928; Il teatro italiano del Novecento, II. izd., Milan 1937; Tramonto del grande attore, Milan 1929; La crisi del teatro, Rim 1931; Invito al teatro, Rim 1935; Storia dell teatro italiano, Milan 1936; Storia del teatro drammatico, sv. I.—IV., Milan-Rim 1939—40.

Uz kazališne D-a zaokupljuju i vjerski problemi, što dokazuju na pr. knjige: Pellegrini in Terrasanta (1925), Scoperta dell’America cattolica (1927) i dr.

LIT.: A. de Angelis, Scenografi italiani di ieri e di oggi, Rim 1938; P. Castiglia, S. D., Milan 1938; D. Cinti, Dizionario degli scrittori italiani, Milan 1939.D. I.