DAMA (Daman, starije netočno Damara, vrlo često s pridjevkom »Brđani« D.), osebujno pleme u JZ Africi, oko 25.000 duša, uglavnom u gorjima Erongo, Water, Otavi, gdje su se osobito u posljednjem održali u svom primitivnijem stanju kulture kao gotovo čisti lovci i sabirači, dok su drugi (po dolinama) pod jačim tuđim utjecajima, i prihvatili su se odavna kozogojstva. Kultura im se može kao cjelina staviti između kultura Bušmana i Hotentota. Od ovih su posljednjih primili različna dobra, pa im je i sadašnji jezik hotentotski, dalje i od Herera, među kojima ih dio živi (no posve je krivo identificirati D. i Herere); na sebi bliže Bušmane su pak D. donekle utjecali. Rasno su čistiji negridi (po Eickstedtu).

Prvobitniji »brđani« D. imadu vrlo strogo provedenu tipičnu lovačko-sabiračku diobu među muškarcem i ženom, i to ne samo djelatnosti, nego i hrane. Muškarac se hrani gotovo samo od svoje lovine, žena samo od sabranih gomolja, plodova, gmazova i dr. Ta je dioba provedena i u oruđu i pomagalima. Kod kozogojaca D. prehrana je obilnija i sigurnija zbog mlijeka i mliječnih prerađevina. Za piće služi dijelom i vrsta medovine. Sva je briga D. upravljena osiguranju prehrane kao najkritičnijem pitanju, pa i inicijacije mladića idu za tim, da ih priprave za vješte lovce. Mladoženja mora boraviti kod tazbine cijelu pokusnu godinu, da pokaže, može li osigurati ekonomski svoju obitelj. Kod ženskoga se spola provodi najozbiljnije spremanje za brak, upravo za materinstvo, koje donosi neke olakšice prestankom zabrana izvjesnih jela i dr. Uloga muškarca i žene jednakopravna je i uravnotežena, premda je s jedne strane položaj žene povoljniji stoga, što je ona uvijek sigurnija za uspjeh svoga sabiraštva, za punu košaru na povratku, nego muškarac za svoj lov. Otuda ima i poliginije među D., iz težnje muškaraca, da zadobiju i više ovako ekonomski osiguranih životnih družica. No u obitelji je inače izrazita patria potestas. Otac vodi brigu i o svetoj vatri, koja ima sunčani značaj, no važno joj je i lovačko značenje, kad je on povodom slabe lovine obnavlja. Vjera je D. u jednu ruku svoje vrste monoteizam s vrhovnim sveznajućim božanstvom Gamab, koje može ljude ubijati strijelom. U drugu ruku razvijen je i manizam, izražen osobito paničkim strahom od pokojnika, kojih duhovi šalju različne uzročnike bolesti i zala na čovjeka. Strah im zadaju i grobovi, u koje duboko ukapaju svezane pokojnike i na njih nagomilavaju kamenje. Magijom se pak bavi uglavnom vrač, posrednik između Gamaba i ljudi, ličnost važne uloge, koji liječi naročito sisanjem uzročnika iz tijela. Čaranje za dobru lovinu pokreće i brojne značajne životinjsko-mimičke plesove D. Likovna je umjetnost oskudnija, izuzevši ornamentiku, nastalu razvojem različnih znakova vlasništva, koje D. užižu na svakojakim predmetima, a time ujedno odaju i izrazitu svijest o individualnom vlasništvu.

Nakiti su im ponajviše pločice od nojeva jajeta, željezna zrnca, komadi krzna ili kože (u žena oko ruke), od čega im je prvobitno i odjeća prije usvajanja importiranih tkanina.

Kolibe su polukuglaste, od grana i trave, no stanuju u nuždi i u pećinama i sklanjaju se za priproste štitnike od nevremena. U naseljima su kolibe redovno u krugu poredane, a u sredini biva povisok reprezentativni stup naselja uza spomenutu svetu vatru. — Neka su od navedenih kulturnih dobara usvojili od spomenutih susjeda, a tako i lončarsku vještinu (negda su kuhali vrućim kamenjem u drvenim sudovima), željezne šiljke strelica (kovinu ne obrađuju), koje umiju trovati, drvene stupe za mrvljenje žita, neke spomenute nakite i dr. Neka su pak njihova dobra prodrla k susjedima, tako božanstvo Gamab k Hotentotima i Bušmanima.

LIT.: H. Vedder, Die Bergdama I. i II., Hamburg 1923; H. Baumann, R. Thurnwald, D. Westermann, Völkerkunde von Afrika, Essen 1940; A. Haberlandt, Afrika (u Buschan, Illustrierte Völkerkunde, I., Stuttgart 1922).M. G-i.