DALMATINAC, 1. Herman (Hermanus Dalmata). O njemu se znade, da je s učenim Englezom Robertom de Retin živio 1143 u Španjolskoj kao redovnik i ondje se posvetio proučavanju arapskog jezika i znanosti. U jednom je svom prijevodu zabilježen kao: »Hermanus Dalmata, scholasticus subtilis et ingeniosus, apud Legionensem Hispaniae civitatem«. U zajednici sa svojim drugom preveo je na latinski Kuran. Izvorni je rukopis prijevoda otkrio i dao prepisati u Carigradu kardinal Dubrovčanin Ivan Stojković-Stay, a po ovom prijepisu tiskan je prijevod u Baselu 1543. D. je preveo i protumačio i stara, za znanost važna arapska astronomska djela, pa se ubraja u red onih davnih kulturnih pregalaca, koji su u zapadnu Evropu presađivali tekovine arapske znanosti. Takva su djela: De Mensura i De Utilitatibus astrolabii. Abbé Clerval dokazao je, da je i najstariji prijevod Ptolemejeva Planisferija i njegovih Kanona (tabela priređenih za proračunavanje gibanja planeta) također djelo Hermanovo.

LIT.: Th. Bibliander, Machumetis,... vitae, doctrinae ac ipse Alcoran, Basileae 1550; Ljubić, Dizionario; I. A. Clerval, Herman le Dalmate et les premières traductions latines des traités arabes d’ astronomie en moyen age, Pariz 1891; M. Breyer, Prilozi hrvatskoj kulturnoj povijesti, Zagreb 1904; C. Lucerna, Germanische Personennamen im slavisch-dalmatinischen Kulturleben des Mittelalters, Neue Freie Presse, Beč 1938, br. 26503.M. B-r.

2. Juraj → Juraj Dalmatinac. Slično i druge, koji nose ime Dalmata, Dalmatin ili Dalmatinac, traži to pod osobnim imenom.