DALMATIN, 1. Antun, Aleksandrović (Antonius Dalmata ab Alexandro). Rodom je iz Dalmacije ili Senja. Bio je isprva svećenik u Istri, zatim je zbog pristajanja uz reformaciju otišao u Ljubljanu, gdje ga je 1560 Stjepan Konzul predobio za rad za hrvatsku protestantsku tiskaru u Urachu. Tada je D. počeo uz ostale suradnike prevoditi Sv. Pismo i ispravljati Konzulove prijevode. Kad je Konzul u Urachu obolio, pođe D. 1561 u Urach u službu baruna Ivana Ungnada u hrvatsku tiskaru. Pod njegovim nadzorom lijevala su se ćirilska slova, zbog čega je uglavnom i bio pozvan. D. je s Konzulom radio u tiskari i sam slagao ćirilicom. Zajedno s Konzulom izdao je 32 knjige u hrvatskoj tiskari, i to glagoljicom, ćirilicom, latinicom i na talijanskom jeziku, uglavnom sve prijevode. Od tih su najvažnije: Sv. Pismo, t. j. Prvi del Novoga teštamenta i Drugi del Novoga teštamenta, zatim Katekizam, Artikuli prave stare krstianske vere, Postila i dr. Pošto je 1564 prestala raditi hrvatska tiskara u Urachu, pođe D. za Konzulom u Regensburg, gdje su 1568 zajedno izdali latinicom Postilu u dva dijela za gradišćanske Hrvate. D. je iz Regensburga otišao u Ljubljanu. Tu je dobio na Trubarovu preporuku od kranjskih staleža 1569 mirovinu, a tu je i umro po svoj prilici 1579.

LIT.: I. Kostrenčić, Urkundliche Beiträge zur Geschichte der protestantischen Literatur der Südslaven, Beč 1874; F. Bučar, Povijest hrvatske protestantske književnosti, Zagreb 1910.F. B.

2. Jurij, * Krško oko 1547, † Ljubljana 31. VIII. 1589 slovenski protestantski pisac. Početne je nauke učio kod Adama Bohorića u Krškom, latinsku školu u Bebenhausenu (Würtemberg), a filozofiju i teologiju u Tübingenu, podupiran od Trubara i kranjskih staleža. Od 1572 on je u Ljubljani protestantski propovjednik, zatim nadzornik staleške škole i član crkvenoga vijeća i glavna ličnost slovenske protestantske crkve u Ljubljani. Pošto je 1575 nagovorio Mandelca (Manliusa), da u Ljubljani osnuje tiskaru, postaje Ljubljana središte književnoizdavalačkog rada slovenskih reformatora od 1575 do 1580. Prvi je ljubljanski tiskopis Dalmatinov prijevod starozavjetne knjige Jezus Sirah (1575). Od tada D. ne prestaje nastojati, da predobije nutarnjoaustrijske staleže za izdavanje potpune slovenske Biblije, koju je on prevodio od 1569 do 1578. U istu je svrhu kao ogled tiskao Mojsijeve knjige pod naslovom Biblije, tu je, vsiga svetiga Pisma prvi dejl (Ljubljana 1578). Pošto su staleži prihvatili Dalmatinovu osnovu, imenovana komisija pregledala je 1581 cijeli prijevod, ali je nadvojvoda Karlo zabranio tiskanje Biblije u Ljubljani, a Mandelca prognao. Stoga se Biblija tiskala kod Krafta u Wittenbergu 1584 pod naslovom Biblija, tu je, vse Svetu Pismu s lijepim drvorezima. To je najljepše opremljena slovenska knjiga u 16. st. Dalmatinova se Biblija temelji na njemačkoj Lutherovoj Bibliji, mnogo manje na hebrejskom i grčkom originalu, odnosno Vulgati. Za Novi zavjet služio mu je za osnovu Trubarov prijevod. Temelj Dalmatinova jezika je dolenjski govor s primjesama gorenjskih i notranjskih elemenata. U odnosu prema Trubaru znatno je unaprijedio slovenski književni izražaj, posebno pravopis, u kojem se držao Kreljevih reforma. U tom ga je poslu kao i u cijelom izdavalačkom radu pomagao jezikoslovac Adam Bohorič, koji je bio i član ljubljanske komisije i korektor u Wittenbergu. Da bi Bibliju mogli razumjeti i Hrvati, dao je na kraju kratak i vrlo nepotpun registar hrvatskih riječi. Dalmatinova je Biblija osnovno djelo slovenske književnosti: ona je postala normativ slovenskoga književnog jezika, stila i pravopisa do 19. stoljeća, a kao biblijski tekst služio je Slovencima i nakon raspada slovenskog protestantizma sve do kraja 18. st.

Uz rad na Bibliji D. je ispjevao mnoge duhovne pjesme (većinom po njemačkim uzorcima kao i Trubar, koje su tiskane u tri izdanja Trubarove crkvene pjesmarice Ta celi katehismus (1574, 1579 i 1854). Slijedila je knjižica nabožnoga štiva s pjesmom o muci Kristovoj Pasijon (Ljubljana 1576), zatim pučki ispričane Salamonove pripuvisti (Ljubljana 1580), molitvenik Krščanske lepe molitve (Wittenberg 1584), Agenda i Ta kratki wirtemberski katehismus (obje u Wittenbergu 1585). Time je D. nastavljač Trubarova rada na stvaranju književnog repertorija za slovensku protestantsku crkvu i poslije njega najveći slovenski pisac 16. stoljeća.

LIT.: M. Rupel, Slovenski protestantski pisci, Ljubljana 1934; Slovenski biografski leksikon, Ljubljana 1925; F. Kidrič, Zgodovina slovenskega slovstva, Ljubljana 1929—38 (i ondje navedena lit.).V. Š.