DALEKOVIDNOST ili hypermetropia (ὑπέρ »preko«; μέτρον »mjera«; ὤψ »vid«) ili hyperopia je refrakciono stanje oka, kad se kod potpunog mirovanja akomodacije oka paralelne zrake, koje padaju na rožnicu, lome tako, da se sastaju u žarištu optičkog sistema oka, koje se nalazi iza mrežnice. Zbog toga nastaje na mrežnici nejasna slika predmeta. Prema tome je dalekovidno oko relativno prekratko u odnosu spram snage loma zraka njegova dioptričkog aparata. Samo one zrake, koje padaju konvergentno na rožnicu, lome se u dalekovidnom oku tako, da se sijeku u jednoj točki na samoj mrežnici. Budući da u prirodi ni iz jedne svijetle točke ne izlaze konvergentne zrake, to ne postoji nijedan predmet, koji bi dalekovidno oko bez upotrebe svoje akomodacije moglo jasno punktualno vidjeti. Kod malenog stupnja d-i možemo vlastitom snagom akomodacije toliko pojačati lom zraka svjetlosti u leći, da se ipak slomljene zrake u oku sastanu u jednoj točki na samoj mrežnici. Tako može dalekovidno oko jasno vidjeti u daljinu i blizinu. Ako je d. veća od akomodacione snage oka ili je zbog starenja oslabila, omogućujemo jasan vid umjetno očalima a pomoću odgovarajuće pozitivne, konveksne leće sabirače, kojom se korigira dalekovidna refrakcija oka. D. nastaje zbog zaostatka rasta oka u daljinu, gdje je očna osovina prekratka, ili zbog smanjenja refrakcione snage dioptričkog aparata oka smanjene zaobljenosti rožnice, smanjene sposobnosti loma zraka leće i manjka leće u oku.A. B. i Z. P.