DAKAR, grad i luka na poluotoku Cap Vert (Capo Verde), najzapadnijem dijelu Afrike. Osnovu poluotoka čine bazaltni grebeni, koji su pješčanim prudovima spojeni s kopnom. U zaklonu među južnim ogrankom poluotoka i otočićem Gorée osnovan je u zdravoj klimi 1862 grad evropskog izgleda i 1867 otvorena moderna luka. Još 1916 D. ima samo 22.000 stan., 1924 40.057, a 1933 72.752 i 1936 već 92.634. D. je na važnom putu između Evrope i Južne Amerike, najzgodnija postaja i glavno uporište za prijelaz preko najužega dijela Atlantskog oceana. Velike prednosti položaja dolaze do još većeg izražaja u zračnim vezama Evrope s Južnom Amerikom, srednjom i južnom Afrikom. D. ima i željezničke veze s Kayesom, lukom na srednjem Senegalu, a nastavak ide u Bamako na gornjem Nigeru. Druga željeznička pruga vodi na ušće Senegala u St. Louis. Prometnu važnost D. dopunjavaju dobre ceste, karavanske staze i plovni dijelovi Senegala i Nigera. D. je postao i jednima od glavnih vrata Afrike, a s time su u sa vezu i prometne veze sa Sjevernom Amerikom. Prometnu ulogu D. olakšavaju neposredne kablovske veze s Evropom i Južnom Amerikom i brzojavne veze s unutrašnjošću Afrike. D. je od 1903 sjedište guvernera Francuske zapadne Afrike i katoličkog biskupa, a učinjen je također utvrđenim vojničkim uporištem za zaštitu francuskih interesa u svjetskom prometu. Grad zauzima sve važnije mjesto u svjetskom prometu. Stoga je u njemu živa trgovina, osobito za snabdijevanje brodova pogonskim materijalom i životnim namirnicama. Razvija se i obrt, u prvom redu brodogradnja, zatim druge grane, koje raspolažu bogatstvom sirovina ili su izazvane potrebama većega i naprednijeg grada.

LIT.: C. Faure, Histoire de la presqu’île du Cap-Vert et des origines de Dakar, Pariz 1914; M. Rustan, L’avenir du port de Dakar i L’avenir de Dakar, Journal de la marine marchande, Pariz 1930.J. R-ć.