DAHOMEY, francuska kolonija, dio Francuske zapadne Afrike. Izdužena je u smjeru SJ, od srednjeg toka Nigera do obale Gvinejskog zaliva, između 6°10’ i 12°30’ sjev. geogr. širine. Sa zapada graniči s bivšom njemačkom kolonijom Togo, danas pod francuskim i engleskim mandatom, a s istoka engleskom kolonijom Nigerijom. D. zahvata prostor od 112.000 km2, na kome živi 1,351.511 stan. (od toga 1.014 Evropljana) ili 12,0 na km2 (1936). Zemljište D. spušta se od gorja Atakora (800—900 m) na sjeveru prema primorju na jugu. U tom pravcu teče i glavna rijeka Ouémé. Obala je niska, od pješčanih prudova, iza kojih su prostrane lagune (Grand Popo, Nokoué i dr.). Klima je na J žarka, vlažna i dosta nezdrava, dok su viši krajevi prema S sve suši. Na J kiše padaju u proljeće i jesen, a prema S prelaze u ljetnu kišnu periodu. Biljni je svijet u nižem, južnijem dijelu bujna prašuma, a oko laguna neprohodna šikara, dok su viši, sjeverni dijelovi savane, koje prema godišnjim dobama mijenjaju izgled. Životinje su svojim vrstama i rasporedom prilagođene različitim sredinama; obalske lagune veoma su bogate ribom. D. ima velike izvore gospodarskog bogatstva. U vlažnijim, južnim dijelovima poljodjelstvo ima velike mogućnosti razvoja; najviše se gaji uljana palma. Za prehranu je najvažniji kukuruz, koji daje dvije žetve; u srednjem se dijelu mnogo gaji i proso. Sve više se uzgaja i pamuk, a važne su kulture duhana, kakaa i kave. U siromašnijem sjevernom dijelu značajnije je stočarstvo, dok je na obalskim lagunama veoma razvijen ribolov. Obala je plitka i teško pristupačna, važnije je jedino pristanište Kotonou. U unutarnjost vode dvije željezničke pruge: Kotonou-Ouidah-Save, na koju se nastavlja automobilski put do rijeke Nigera: istočna željeznica veže Porto Novo s mjestom Pobe. Rijeke su plovne samo pri ušću, a glavni je vodeni put pojas laguna, na kojima su i glavna naselja. D. izvozi različne poljodjelske proizvode (palmino ulje i uljane kolače, pamuk, duhan i dr.) i sušenu ribu, i to najviše u Njemačku, Englesku i Francusku, a uvozi različne prerađevine iz Francuske, Engleske i Sjedinjenih država.
Stanovništvo je dosta složenog sastava. U srednjem dijelu žive Foni ili Dahomejci (42% stanovništva), poznati kao dobri vojnici. Dahomejci su imali dosta naprednu kulturu, odlikovali su se ponosom i smislom za organizaciju te radinošću. U močvarnim prašumama juga žive Nagot (10% stanovništva), u suhim sjevernim dijelovima Bariba (12%) i Fulbe (5% stan.). Većinom su animisti, a ima i muslimana. Glavni grad je Porto Novo s 23.521 stan. (1936); Abomey (11.277 stan.) i Savalu (20.199 stan.) glavna su tržišta u unutrašnjosti, dok Cotonou (6.502 stan.), glavno pristanište, sporo napreduje.
U toku 17. i 18. st. organizirali su Dahomejci jako kraljevstvo i nametnuli vlast drugim narodima. G. 1851 sklopila je Francuska prvi ugovor s D., a kasnije je od vladara obalskog pojasa postigla gospodarske i vojničke pogodnosti. Bahanzin, kralj D., odupro se (1887) iskrcavanju Francuza, što je bio početak dugih i krvavih ratova između više francuskih vojničkih misija i dahomejskog kralja. Ekspedicija pukovnika Dodda (1892—94) pobijedila je i zarobila Bahanzina nakon krvavih borbi. Tada su Francuzi proširili vlast prema S i uspostavili vezu s drugim svojim kolonijama u Africi. G. 1895 uključen je posjed D. u Francusku zapadnu Afriku, te kolonijom u ime glavnog guvernera, kome je sjedište u Dakaru, vlada njegov namjesnik. Mirovnim ugovorom 1918 pripojen je posjedu D. kao mandat Društva naroda istočni dio njemačke kolonije Togo (v.).J. R-ć.