DAHLMANN, 1. Friedrich Christoph, * Wismar 13. V. 1785, † Bonn 5. XII. 1860, njemački političar i povjesničar. Od g. 1812—29 profesor je povijesti u Kielu, gdje se zalagao za oslobođenje tih kneževina od danske vlasti, zatim u Göttingenu, gdje je 1831—33 surađivao na ustavu za Hannover. Kao član sedmorice (»Göttinger Sieben«) prosvjedovao je protiv povrede ustava sa strane kralja Ernesta Augusta i zbog toga bio otpušten iz službe. U spisu Politik auf den Grund und das Mass der gegebenen Zustände zurückgeführt (Göttingen 1835) zagovarao je ustavnu monarhiju. U Kielu je ustrajno radio na djelu Geschichte von Dänmark (3 sv., Hamburg 1840—43), u kome je obradio povijest Danske do reformacije. G. 1830 izdao je u Göttingenu Quellenkunde der deutschen Geschichte, jedno od osnovnih djela za proučavanje njemačke povijesti. G. 1842 bi pozvan na sveučilište u Bonnu, gdje je razvio živu akademsku djelatnost i osobito se istakao svojim predavanjima o politici, nauci o državi i modernoj povijesti. Djelima Geschichte der englischen Revolution (Leipzig 1844) i Geschichte der französischen Revolution (Leipzig 1845)došao je do velikog ugleda među njemačkim nacionalistima i liberalima. Za revolucije 1848 bi kao pouzdanik pruske vlade poslan u Frankfurt na Majni, gdje je izabran potpredsjednikom prethodnog sabora (Vorparlament). Kao i većina sveučilišnih profesora pristajaše uz malonjemačku stranku (»Kleindeutsche«), koja je težila za njemačkim ujedinjenjem bez Austrije. Nakon neuspjeha konstitucionalista objavio je u svibnju 1849, da pristaše malonjemačke stranke, koji se nazivahu Erbkaiserlichen, istupaju iz narodne skupštine. G. 1849 bio je član prve pruske komore i parlamenta u Erfurtu, a zatim se vratio na sveučilište u Bonnu.J. N.

2. Josef, * Koblenz 14. X. 1861, † Tokio 23. VI. 1930, njemački isusovac (od 1878), istaknut orijentalist. Učio je sanskrit u Beču i indijske starine u Berlinu (1891 do 1902), a u znanstvenu svrhu proputovao Kinu i Indiju (1902—1905). Od 1903—1930 bio je profesor na katoličkom sveučilištu u Tokiju, gdje je 1914—24 bio i profesor na drž. sveučilištu. Izdao je među ostalim: Indische Fahrten, 2 sveska (Freiburg 1908), tri djela o indijskom epu Mahabhârâta, o Buddhi (1898), o Nirvani (1896), o najstarijim vezama Japana sa Zapadom (1912).M. V.