DAFNIS je prema priči bio sin Herma i neke nimfe. On je izumio grčku pastirsku pjesmu. Kad je jednom pasao stada na Etni, zaljubila se u njega jedna nimfa. Premda joj je D. obećao vjernost, iznevjerio se, a nato ga je nimfa kaznila sljepoćom. On se u svojoj nesreći tješio svirajući u frulu i pjevajući pastirske pjesme, dok se nije bacio s neke pećine i umro. Iz te je pećine onda probilo vrelo, kod kojega su sicilski pastiri svake godine prinosili žrtve. — Teokrit (I. 64—142, VII. 72–77 i dr.) kaže, da je D. umro od ljubavne čežnje za nekom nimfom, a oplakivala ga je cijela priroda, životinje, pastiri i bogovi. — Priču o D. obradio je Teokritov suvremenik Sositej kao satirsku dramu. — Vergilije veliča u svojoj 5. eklogi pod D-ovim imenom Cezara.Z. D.