DAFNI, samostan, 10 km udaljen od Atene. U 5. st. na ruševinama nekadanjega Apolonova hrama sagrađen je samostan, od kojega se do danas sačuvalo samo par razvalina. Današnji samostan potječe iz 12. st. U bizantsko doba D. bijaše pretvoren u pravu tvrđavu radi obrane od razbojnika. U 13. st. Franci, tadanji gospodari Atike, izvršili su na njemu mnoge promjene. U to doba prepustiše ga franačka gospoda benediktincima-cistercitima, koji su i s vanjske i s unutrašnje strane izvršili neke nadogradnje: sagradili zvonik i stupove u gotskom stilu. Srećom su poštedjeli glasovite bizantske mozaike. U tom razdoblju D. je služio za grobnicu franačkim vojvodama Atene. Istom kad su Grci zauzeli Atenu od Turaka, bio je povraćen redovnicima grčkoistočne vjeroispovijesti. Putnici iz 16. st. pričaju, da se nalazi u zapuštenom stanju. U 18. st. u njemu su svega tri redovnika. I poslije osnutka grčke države taj je divni spomenik ostao napušten, služio je (1840—54) za boravište vojnicima, a 1883 bila je tu kratko vrijeme i ludnica. Od 1885 grčka vlada se stala zanimati za taj spomenik, a 1895 počelo je Arheološko društvo s popravcima toga odličnog bizantskog spomenika, glasovita zbog svojih mozaika. Na nesreću je velik dio tih mozaika upropašten zubom vremena i surovošću neznalica. Nekada je čitava unutrašnjost bila ukrašena mozaicima, dok je danas od toga sačuvan malen dio, među ostalim i glasoviti Pantokrator (Svedržitelj) u kupoli, Proroci na timpanu kao i nekoliko prizora iz života Isusa i Bogorodice.K. K.