DACIJA. Početkom 2. st. pr. Kr. postojala je na sjeveru donjeg Dunava država Dačana, koja je na I dopirala do Dnjestra, na Z do Tise, na J do Dunava, a na S do Karpata. U 1. st. pr. Kr. vladao je njome kralj Burebista, koji svoje kraljevstvo proširi do Dnjepra (između 60 i 45 pr. Kr.). Poslije njegove smrti raspade se ono u četiri dijela. Dačani su prvi put ušli u sferu rimskih interesa za Cezara, koji je na njih namjeravao povesti rat. Smrću Burebiste nestalo je doduše dačke opasnosti, i prvi rimski carevi lako su suzbijali provale Dačana na Balkanski poluotok, ali su Dačani pod kraljem Decebalom doživjeli novi zamah. Decebal je nastojao uspostaviti veliku Daciju, koja bi obuhvatala zemlje na sjeveru Dunava od Tise do Dnjepra, pa i zemlje na desnoj obali Dunava. Sklopivši saveze sa Svevima, Jazigima i Partima provališe Dačani u Meziju, potukoše tamošnjeg namjesnika Opija Sabina i stanu prodirati dalje. Sam je car Domicijan pošao k vojsci na Dunav. Poslije poraza zapovjednika garde Kornelija Fuska potuče Dačane kod Tape vojskovođa Julijan. Uza sve to sklopi Domicijan s Decebalom mir (89 po Kr.) obvezavši se za novac, da će rimsku granicu braniti od upada u Meziju. Trajan je ipak smatrao, da su Dačani uvijek opasni za Rim; g. 101 navijesti stoga Decebalu rat i napadne ga sa 100.000 ljudi. Dačani su se odlučno branili, ali bijahu poraženi kod Tapare (Željeznih vrata). Decebal priznade vrhovnu vlast Rima (102), ali se usto spremao za nov rat. Zbog toga ga g. 105 Rimljani ponovno napadoše i u žestokim borbama slomiše njegov otpor. D. postade rimskom provincijom. Kako dugi i ogorčeni rat bijaše opustošio zemlju, Trajan odredi, da se ona naseli kolonistima iz svih krajeva carstva. Staro dačko kraljevstvo doskora je bilo naseljeno Mediterancima, a latinski jezik postaje u njemu općim; iz njega se s vremenom razvio rumunjski. Hadrijan razdijeli D-u u D. superior s glavnim gradom Sarmizegetusa i D. inferior; prva je obuhvatala današnji Erdelj, druga Malu Vlašku. Car Aurelijan napusti dački teritorij i preseli Rimljane u Meziju na desnoj obali Dunava, koji kraj nazove D. Ripensis, s glavnim gradom Serdica (Sofija).

LIT.: J. Jung, Römer und Romanen in den Donauländern, Innsbruck 1877; Tomaschek, Die alten Thraker, Sitzungsberichte der Wiener Akademie, 120; C. Cichorius, Die Reliefs der Trajansäule, 2. sv., Berlin 1896—1900; Isti, Die Römischen Denkmäler der Dobrudscha, Berlin 1904; L. Homo, Le Haut-Empire, Histoire romaine, III., Pariz 1933.G. N.