DĄBROWSKI, 1. Ignacy, * Varšava 1869, † Varšava 1932, književnik poljski, profesor zemljopisa, veći je dio života proveo u bijedi kao informator, umro od tuberkuloze. Psihološki mu je roman Śmierć (1892), dnevnik tuberkuloznog mladića, Felka (1893), povijest siromašne švelje, Zmierzchy (1914), autobiografski roman o zamiranju stvaralačkog talenta, Matki (1923).

2. Jan Henryk, * Pierzchowiec kod Bochnie 29. VIII. 1755, † Winnogóra 6. VI. 1818, poljski vojskovođa. Najprije dobrovoljac u saskoj vojsci, stupa 1792 u poljsku vojsku. Nakon treće diobe Poljske (1795) sastavio je u Lombardiji dvije poljske legije, s kojima je 1798 slavodobitno ušao u Rim, no legije su stradale, naročito na Trebbiji (1799), gdje je u trodnevnoj bitki sa Suvorinom bio ranjen. Pridružio se Napoleonu nakon bitke kod Jene (1806), organizirao ustanak u Poznanjskoj i sudjelovao u Napoleonovoj vojni na Rusiju braneći prijelaz preko Berezine. Kao general i senator-vojvoda ustrojio je vojsku kongresne Poljske. — Ime D-a ovjekovječeno je u poljskoj narodnoj himni, himni legionara Dąbrowskoga, »Jeszcze Polska nie zgineła«, koja se zove i »mazurek Dąbrowskiego«, a ima refrain: »Marsz, marsz, Dąbrowski, z ziemi włoskiej (talijanske) do Polski«. Tu su himnu prisvojili gotovo svi slavenski narodi; početne riječi uzeo je Gaj za svoju budnicu »Još Hrvatska nij’ propala«, a po njezinu napjevu pjeva se hrvatska pjesma »Oj Iliri (Hrvati), jošte živi riječ naših djedova«.

BIBL.: Beitrag zur Geschichte der polnischen Revolution im Jahre 1794, 1796; Memoire militaire des legions polonaises en Italie, 1801; Familiengeschichte, 1802.

3. Marjan, * Mielec 1878, poljski novinar, učio u Krakovu, bio srednjoškolski profesor. Od 1908—10 suvlasnik dnevnika Głos Narodu, zatim glavni urednik i izdavač najraširenijega poljskog dnevnika Ilustrowany Kur yer Codzienny i ilustrovanih časopisa Światowid, Na szerokim świecie, Tempo dnia, As, Wróble na dachu, zastupnik u sejmu 1921—35, predsjednik društva lijepih umjetnosti, ravnatelj i vlasnik krakovskog kazališta »Bagatela«.

4. Raoul, Ritter von, * Prag 3. V. 1833, † Beč 3. IX. 1896, austrijski prirodoslovac, pranećak Henryka Dąbrowskoga; napustio vojničku karijeru i posvetio se gospodarstvu, naročito lovačkoj struci. Osim beletrističkog djela Harmlose Lieder und harmlose Gedanken (anonimno u Pragu 1862) izdao niz djela iz lovačke zoologije: Das Reh (1876), Das Edelwild (1877), Der Fuchs (1883), Die Geweihbildung der europ. Hirscharten (1885), zatim djela o lovu: Lehr- und Handbuch des Weidwerks, Chronik der Jagdbeute, Waldrevier (1885), Der Wildpark (1885), Zwölf Gebote für den Weidmann (1886), surađivao u enciklopediji Allgemeine Encyklopädie der gesamten Forst- und Jagdwissenschaften i u priručniku Handbuch der Forstwissenschaften (Jagd i Das Jagdrevier, 1890).J. B-ć.