ĆUZ, Ivan (Chuz, Chuuz, Chius, Cuz, Zus, Zuus i t. d.) sin je Petra iz šopronjske županije u Madžarskoj, ali je imao posjeda i u Međimurju oko Štrigove i Čakovca. U odsutnosti Grgura, gospodara grada Resnika i Đurđevca, Ć. zaposjedne te gradove 1351. Te godine ode u primorje kao podban i kninski župan. Grgur oplijeni tada njegova imanja u zaladskoj županiji, na što mu kralj kao odštetu dade dio dobra Borija u toj županiji. G. 1353 Ć. je u službi na kraljevskom dvoru i kastelan grada Tapolcsána. Cijeneći Ć-a kao dobrog vojnika i poznavaoca hrvatskodalmatinskog primorja, kralj Ludovik imenuje ga pred rat s Mlecima banom Hrvatske i Dalmacije. Jedna vojska pod vodstvom samoga kralja udari 1356 na mletački posjed u sjevernoj Italiji, a druga pod vodstvom Ć-a na gradove u hrvatskodalmatinskom primorju. Dok je Ć. 1357 opsjedao Zadar, Split i Trogir, zbaciše mletačku vlast i predadoše se banu, koji im tom prilikom odobri stare gradske privilegije i prava. Za opsade Nina predao mu se Šibenik, kome on 14. XII. 1357 podijeli velike povlastice. Dne 17. XII. osvoji Zadar, ali gradska utvrda ostane u mletačkim rukama. U siječnju 1358 predadoše mu se Brač, Hvar i napokon Nin. Pobjede i uspjesi banovi najviše pridoniješe, da su Mleci zatražili mir, koji je sklopljen u Zadru 18. II. 1358 u nazočnosti kralja i bana. Po tom miru Mleci se odrekoše svih posjeda u hrvatskodalmatinskom primorju, pa se kralju 27. V. predao i Dubrovnik. Odmah poslije provedenih uvjeta toga mira Ć. napušta bansku čast, u kojoj ga već u studenom 1358 zamijeni Nikola Seč. Ne zna se, zašto, ali malo poslije toga dao ga je kralj Ludovik 15. IV. 1359 utamničiti. Dne 25. III. 1362 tuži se Ć., da mu Nikola od Nagymartona uznemiruje imanje Szanto u šopronjskoj županiji, a već 2. VII. iste godine njegov je grad Bistrica u varaždinskoj županiji, a između 1366 i 1368 Ć. dobi i Ludbreg, jer 1366 ima Ludbreg zagrebački biskup Stjepan s bratom, a 1368 kao kraljev poslanik papi Urbanu V. u Avinjonu zove se »de Ludbergh«. G. 1370 dao mu je Ludovik Hasfu (Haschendorf) u županiji šopronjskoj, a 20 III. 1374 vraća Ć. opatiji Borsmonostoru (Klastron) Zsidány. Na životu je još 1379, dok je 1381 već mrtav.

LIT.: T. Smičiklas, Cod. dipl., XI.-XIV., 1913—16; V. Klaić, Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I., Rad 142, 1900; M. Wertner, Ban Johann Csús und seine Familie, Vjesnik kr. hrv. sl. dalm. zem. arkiva, VII, Zagreb 1905.M. B-a.