ĆURČIĆ, 1. Milan, * Zagreb 4. VI. 1883, srpski dramski pisac, pjesnik i pripovjedač. Školovao se u Zagrebu, gdje je završio i pravni fakultet. Služio je najprije kod kotarskog suda u Zagrebu, zatim u Sarajevu kao državni tužilac, upravni sudija i državni nadodvjetnik. Izdao je tri zbirke pjesama (Soneti, Mozaik, Mletački soneti) i čitav niz drama iz ciklusa Heroji, od kojih je Olivera nagrađena 1932. Od komedija prikazivane su Nasradin hodžina čudesa, Vampir i Ljubavnik svih žena. Ć. je pisao i pripovijetke, putopise i kazališne kritike.D. P.

2. Stevan, * Kać (Bačka) 26. XI. 1850, † Beograd 4. II. 1932, novinar. U Beču izdavao »Srbadiju« 1874—77, poslije i u Beogradu 1881—82. Preko 30 g. bio član uprave Crvenog križa. U Beogradu izdavao: »Beogradski dnevnik«, »Narodni dnevnik« i »Beogradske novine« (1895—1913) i stalno u njima izbjegavao strančarsko raspravljanje. Uređivao službene »Srpske novine« 1877—89. Ć. je osnovao Srpsko novinarsko društvo i dugo bio u njegovoj upravi.

Na poziv kralja Nikole izradio je za Crnu Goru neke zakone i ustav (1905). — S njemačkoga prevodio pripovijetke za djecu.J. D. M.

3. Vejsil, * Sarajevo 1860, kustos muzeja u m. Pohađao je mekteb, medresu i ruždiju te nižu gimnaziju i tehničku školu u Sarajevu, a onda stupio kao vježbenik u entomološki, a kasnije pretpovijesni odjel Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Sudjelovao je kod iskapanja naseobina u Butmiru, Glasincu i Ripču, istraživao rudarstvo i lončarstvo brončanog doba u Bosni, pretpovijesne nakite i dr. Kao asistent poslan je 1905 u Beč, gdje je u Dvorskom muzeju i na sveučilištu upotpunio svoju spremu. Nakon dvogodišnjih nauka preuzeo je pretpovijesni odjel muzeja u Sarajevu. Kod istraživanja sojenica u Donjoj Dolini na Savi izvršio je važna otkrića, kojih su nalazi smješteni u sarajevskom muzeju. G. 1914 imenovan je kustosom, te mu je povjerena i uprava sredovječne i etnografske zbirke, koju je preuredio i nadopunio te ilustrirao modelima i slikama. Proučavao je sredovječne stećke (Kulina bana, Vlatka Vlađevića, vojvode Miotoša) te ih dopremio u Sarajevo. Organizirao je brojne izložbe, a prikupio je građu za izložbu religiozne umjetnosti, koja se imala održati u Zagrebu o 1300-godišnjici pokrštenja Hrvata. U Beogradu je uredio u vojnom muzeju zbirku oružja. Nakon umirovljenja radi na uređenju Hrvatskoga drž. etnografskog muzeja u Banjoj Luci. Ćurčićev je rad neobično plodan i svestran; svojim istraživanjem u struci pretpovijesti i etnografije sabrao je i obradio bogatu građu, koja sačinjava temelje za istraživanje ovih struka u Bosni i Hercegovini.

BIBL.: Prilozi poznavanju prehistor. rudarstva i talioničarstva brončanog doba u Bosni, 1908; Alter und Herkunft einiger Fibeln und Tongefässe aus B. H., Beč 1908; Rezente Pfahlbauten in Dolina an der Save, Beč 1913; Narodno ribarstvo u Hercegovini, Sarajevo 1913 i 1915; Naše starinsko oružje, Sarajevo 1926; Narodno vezivo na Kupresu, Sarajevo 1935; Muslimanska kuća, Nar. starina. Osim toga napisao je niz važnih članaka i prikaza u različnim časopisima.S. B.