ALBINIZAM (od lat. albus »bijel«). Albin je nakazna životinja, kojoj zbog nekog bolesnog stanja potpuno nedostaje pigment, od kojeg imaju sve druge normalne životinje svoje značajne boje. Čisti albin sisavca ili ptice ima bijelu kožu, dlaku ili perje i crvene oči, jer u njima nema pigmenta, pa se vidi krv u nježnim žilicama.
A. nije u prirodi tako rijedak, te se češće nađu različite životinje potpuno (totalni albinizam) ili djelomično bijele (parcijalni albinizam). Tako kod nas krtica, puh, miš, štakor, lastavica, kos, vrabac, svraka, vrana, gavran, zmije smukulja, bjelica, bjelouška, poskok, onda daždevnjak, jegulja, som, puž veliki balavac i t. d.
Albinske se životinje ne mogu održati u prirodi, jer ih neprijatelji lakše opaze i brže ulove. Ali pod posebnim prilikama mogu se održati, osobito gdje nemaju neprijatelja, kao na nekim otocima. Na Islandu ima na pr. vrlo mnogo albina gavrana, a na Faröerima ima više albina nego crnih. Na Azorima su također vrlo česti albini kosa i prepelice; i na N. Zealandu ima albinotičkih ptica. N. F-k.
A. se javlja i kod čovjeka. Pigment (melanin) nedostaje u koži, u kosi i u oku. No kako u oku nalazimo i kod albinota uvijek bar malo pigmenta, to totalni albinizam kod čovjeka zapravo ne postoji. Kroz mekanu, bespigmentnu, ružičastu kožu prosijevaju najmanji krvni sudovi. Kosa je žućkasto-bijela ili sasvim bijela. Zjenica i boja oka čine se radi prozirnosti bjeloočnice i žilnice crvenkastima. Roditelji su mnogih albinota u krvnom srodstvu. A. je nasljedan. Način i tip nasljeđivanja nije još konačno utvrđen. A. može biti i djelomičan. I crnci mogu biti albinoti. Na 10 do 20.000 ljudi dolazi približno po 1 albinot. O albinizmu govorimo, kad kod albinota postoje pigmentirana područja, koja vidimo prostim okom. F. K.