ĆUD je osobina, po kojoj netko ima sklonost, da čuvstveno i voljno reagira na poseban način. Ta se naša riječ približno poklapa sa značenjem riječi »temperament«, samo što je posljednji pojam određeniji zbog toga, što je teoretski obrađen (od 5 st. pr. Kr. dalje). Uobičajeno razlikovanje ćudi na »blagu — oštru, veselu — sjetnu, naglu — mirnu, živahnu — spokojnu« i sl. pokazuje na razlike u vrsti, brzini i jakosti emotivnog života. Te osobine sačinjavaju prirođenu osnovicu za ono, što se u daljoj izgradnji označuje kao karakter. U tom smislu je ć. genotipična jezgra značaju, koji se razvija time, što životno iskustvo preobražava prirođenu »narav«. Iz toga slijedi, da se djelovanjem vanjskih prilika, osobito odgojem, može u nekoj mjeri ćud i promijeniti. → Temperament, karakter, ličnost.R. B-s.