ĆOLIĆ (Chiolich), senjska uskočka i patricijska obitelj, vjerojatno starinom iz Bosne, došla u Senj u 16. st., izumrla u polovici 19. st. Dobivši 5. V. 1585 gradski patricijat Ć-i su vršili različite gradske i crkvene službe. Tako je Andrija bio gradski sudac koncem 17. i početkom 18. st.; kralj i car Josip I. podijelio mu je ugarsko-hrvatsko plemstvo 1. XII. 1706, a 11. II. 1721 primljen je u plemstvo vojvodine Kranjske. Karlo VI. podijelio je braći Jurju Vuku, Mati, Ivanu i Jurju 1731 pridjevak de Lewensberg. Josip bio je s Matijom Demellijem senjski zastupnik na saboru 1790 i zajedno s njim izdao latinsku knjižicu Littorale Hungaricum o uređenju Hrvatskoga Primorja, namijenjenu članovima sabora. — Dvije velike kuće obitelji Ć-a u Senju otkupljene su i adaptirane 1850 za gimnaziju, u kojoj se ona i sada nalazi. Iz obitelji Ć-a posebno su spomena vrijedni:

1. Juraj Vuk, † Rim 3. I. 1764, biskup senjsko-modruški. Bio je kanonik, od 1725 u više navrata generalni odnosno kapitularni vikar u Senju, a 20. II. 1746 imenovan je biskupom senjskim i modruškim. Dne 17. IX. 1753 uzdignut je na čast baruna. Vrlo je zaslužan za proširenje i uređenje senjske katedrale. Napisao je povijesne rasprave: Catalogus episcoporum Segniensium, Catalogus episcoporum Corbaviensium seu Modrussiensium, Inscriptiones, quae Segniae, Ottocii et in oppido S. Georgii cernuntur, što ih je izdao Schwandtner u Scriptores rer. hung. III. Radi patricijskih smutnja u Senju, poglavito radi pravde s Domazetovićima, morao je 1752 na opravdanje u Rim, gdje je ostao u progonstvu do svoje smrti. Sumnjičen je radi denuncijacije Mateše Ant. Kuhačevića (v.) tobože radi osvete za jednu rugalicu, ali to se iz sudbenih spisa nije moglo dokazati.

LIT.: E. Sladović, Pověsti biskupijàh senjske i modruške; T. Matić, Der kroatische Schriftsteller M. A. Kuhačević und der Aufstand von Brinje, AslPh, XXXV; »Senj«, izd. H. A., Zagreb 1940, str.68—69.

2. Karlo Nikola, vitez, podpukovnik, * Brinje 1784, † oko 1850. Poslije svršene vojničke inžinjerske akademije u Beču sudjeluje u ratovima protiv Francuza, a 1810 postaje profesor povijesti i zemljopisa na kadetskoj školi u Olomucu. G. 1834 umirovljen nastani se u Senju, gdje je 1841—49 bio gradski sudac. Bavio se višom matematikom i građevinarstvom, izradio je nacrte za prvi lančani most između Budima i Pešte, a iz područja fortifikacije izdao je priznato djelo: Neues Befestigungs-System, oder das Gleichgewicht zwischen Angreifer und Vertheidiger, Beč 1828.

LIT.: Wurzbach, Biographisches Lexikon, II., 334.

3. Maksimilijan, * Senj 1769, † Zagreb 15. IX. 1808, svećenik i crkveni pisac. Svršivši u Rimu bogoslovlje s doktoratom filozofije i teologije, postao je u Zagrebu profesor na kr. akademiji i kanonik. Izdao je više svečanih prigodnih govora na latinskom jeziku i bogoslovno djelo Synopsis universae moralis theologiae in systema redactae, Zagreb 1785. Hrvatske propovijedi su mu sabrane u knjizi Blagorečnik.P. T.