ALBINI, 1. Srećko, * Županja 10. XII. 1869, † Zagreb 18. IV. 1933, skladatelj i ravnatelj hrvatske opere. Gimnaziju i trgovačku školu učio je u Grazu i Beču, ali je u isto doba i privatno učio glazbu (naročito kod prof. W. Mayera) u Grazu. Iza svršenih nauka posvetio se dirigentskom zvanju. Najprije je kao dirigent djelovao u gradskom kazalištu u Grazu, gdje je počeo i skladanjem glazbeno-dramatskih djela. Iza ukinuća hrvatske opere (1902), otišao je u Beč, gdje se intenzivno bavio skladanjem opereta, koje su sa znatnim uspjehom prikazivali u inozemstvu (u Njemačkoj, Italiji, Engleskoj i dr.), a i u Zagrebu za operetnog razdoblja (od 1903 do 1909). Odmah kod osnutka treće hrvatske stalne opere pozvan je A. u Zagreb kao operni ravnatelj, pa je razvio veliku organizatornu djelatnost brinući se, da hrvatska opera u izvedbama dosegne visoki stupanj reproduktivne umjetnosti. G. 1919 je pošao u mirovinu. Zanimao se mnogo pitanjima zaštite autorskih prava, pa je surađivao i kod izradbe nacrta za autorski zakon, kao i kod organizacije autorskog društva u Zagrebu. Njegova su najznatnija djela: uvertira Miletićevoj glumi »Tomislav, prvi kralj hrvatski«; kantata Četiri godišnja doba; više salonskih skladbi za klavir; popijevke za jedan glas i klavir; opera Maričon po libretu M. Smrekara (prva izvedba u Zagrebu 1901); balet Na Plitvička jezera (po zamisli Miletićevoj scenarij je izradio A. sam, prva izv. u Zagrebu 1898); operete: Nabob po libretu L. Krenna (prva izv. u Beču 1905); Barun Trenk po libretu Willnera i Bodanskoga (prva izv. u Leipzigu 1908); Madame Troubadour (prva izv. u Zagrebu 1907); Mala baronesa (prva izv. u Beču 1908); Bosonoga plesačica (zapravo prerađeni Nabob, I. izv. u Leipzigu 1909). B. Š.