ĆIĆARIJA, vapnenačka visoravan (500—900 m) na kopnenoj strani poluotoka Istre među Trstom i Rijekom u dinarskom smjeru kao veza s Tršćanskim Krasom na SZ i s gorskom grbinom Učke na JI. Sa SI omeđena je flišnom dolinom Reke i sa JZ flišnim područjem srednje Istre. Proteže se od Divače do sedla Velike Učke u dužini od 44 km, a široka je 15—20 km. Prema srednjoj Istri, koju su vode jako snizile, spušta se u visokim stepenicama i lomi strmo poput zida. Nigdje nema lakšega silaza ili uzlaza. Nekada su prolaz oteščavali i gradovi navrh strmoga ruba, kao Sacerb, Černikal, Črnica i Lupoglav, s kojih je dalek pogled preko poluotoka i na more. Pravac od Herpelja duž željezničke pruge do Rakitovića i odavle preko Raspora i Lanišća do Bresta nad Vranjom rastavlja istočni dio Ćićarije usporednim gorskim lancima od zapadnoga dijela, u kojemu su nanizani ravnjaci i tavani. Ovaj dio Ćićarije naliči sleđenim dugim valovima, kao da ih je bura ukrutila. Ljeta su jako vruća, a zimi brije ledena bura i pali golu površinu uništavajući sve. Prvi je dio pod gustom šumom, i u njemu žive ugljenari i lovci, a drugi je gol i naseljen pastirima. U istočnom su dijelu tri niza planina: na S Slavnik (1029 m), Rasošica (1084), Trstenik (838), Tušar (901) i Žerovica (847), na J Žbevnica (1014 m), Orljak (1106) i Planik (1273) te u sredini Gomila (1037 m), Šija (1234) i Lisina (1185), između sjevernoga i srednjeg niza pružaju se dolina Vodicâ i kotlina Munâ, a između srednjega i južnog niza dolina Danâ i kotlina Velike Žabice. Glavno je naselje rijetko naseljene Ćićarije selo Podgrad na samovoznoj cesti Trst—Rijeka (rimska cesta Aquileia—Tarsatica). Sjeverno od sela stanuju Slovenci, a južno Hrvati, nastanjeni ovdje dijelom od početka srednjega vijeka i dijelom doseljeni iz južnih krajeva hrvatskih u vrijeme turskoga nadiranja, stoga su čakavci, odnosno štokavci različitih govora. S hrvatskim doseljenicima došlo je i nešto Vlaha ili Rumunja iz središnjega dijela Balkanskoga poluotoka. Njih su zvali Ćići, i po njima je visoravan nazvana. Danas Ćić nije etnički pojam, nego znači stanovnika ove visoravni, koja je izrazita pregrada u smislu podnebnom i antropogeografskom.

LIT.: N. Krebs, Die Halbinsel Istrien, landeskundliche Studie, Geogr. Abh. Pencks IX./2., Leipzig 1907; N. Žic, Istra, I., Zagreb 1936.N. Ž.