ĆELIJA (lat. cella, novogrč. ϰελλίον »sobica«), u prvo doba kršćanstva kapelica, sagrađena iznad groba kakvoga mučenika ili sveca, uređena kao mjesto molitve za vjernike ili kao dio crkve za službu Božju. Kada se razvilo redovništvo sa stalnim naseljima (ϰοινοβῖται coenobitae), dobili su pojedini monasi za stanovanje sobice, nazvane ćelije, koje su bile sagrađene ili napose svaka za sebe kao samostalne kućice ili kao dijelovi iste zgrade.

U politici ćelija označuje jedinicu unutar političke organizacije, koja potajno radi na širenju svojih nazora ili na pripremanju terorističkih djela. Njeni članovi stoje u svezi s ostalim jedinicama samo preko jednoga svog člana, tako da nijedan od njih nije upućen u čitavo ustrojstvo podzemnog rada. Ć. obuhvaća sumišljenike unutar jednog poduzeća, tvornice ili kuće. Tom se metodom služe revolucionarne stranke.

Naziv ć. može imati i drugo značenje. Tako njemačka nacional-socijalistička stranka ima, nakon svog preuzeća vlasti, naziv ćelija (Zelle) za pododjel mjesne skupine.