ĆEJF, od arap. kejfe »kako?«, raspoloženje naročite vrsti, volja. A. Hangi označuje ćejf nekim posebnim, valjda samo bosanskim muslimanima svojstvenim duhovnim fenomenom. To je čista protivnost francuskom espritu, jer dok se pod potonjim razumijeva nešto spretno, poletno, ć. karakterizira stanje, kada se čovjek smirio, zadubivši se u neku daleku, neopredijeljenu misao, u kojoj se mogu provesti čitavi sati. Ć., čini se, ima temelj u istočnjačkoj senzualnosti i slavenskoj čuvstvenosti, koje su se sastale kod hrvatskih muslimana, pojačane još i njihovim ekonomskim položajem, koji je dominirao.

LIT.: A. Hangi, Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1906.M. Hj.