A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: čvor (1)
Svezak: 4
Stranica: 393
Vidi na enciklopedija.hr:
čvor

ČVOR je u svim opisnim znanstvenim disciplinama kao usporedba mnogo upotrebljavani izraz. Osobitu važnost ima taj izraz u patološkoj anatomiji, jer se mnoge bolesti očituju u stvaranju čvorova na tijelu i na organima. S istim značenjem upotrebljava se i naziv kvrga. Tim izrazima nazivamo podjednako one bolesne promjene, kod kojih nastaju trodimenzionalne okruglaste tvorbe, a te mogu biti na samoj površini organa i potpuno odgovaraju prvobitnom značenju riječi čvor, ili su uključene u tkivo u unutrašnjosti organa pa se mogu vidjeti tek, kad se organ prereže. Novotvorbe su oboljenja, koja gotovo uvijek prouzrokuju stvaranje čvora, odnosno čvorova. Često nastaju čvorovi kod običnih upala, a još češće kod t. zv. specifičnih upala. Stvaranje čvorastih bolesnih tvorba za neka je upalna oboljenja tako značajno, da je tuberkuloza (sušica) dobila svoje ime po latinskoj riječi tuberculum, što znači »čvorić« (lat. tuber »čvor«). U trećem stadiju sifilisa nastaju u organima katkada po veličini znatni čvorovi, t. zv. gume (→ sifilis). Novotvorbe se gotovo uvijek razvijaju u obliku čvora. Kod neopasnih (benignih) novotvorba to je od okoline dobro i jasno odijeljena oteklina, što se za opasne (maligne) novotvorbe ne može reći. Veličina čvorova, kao patološke promjene, vrlo je raznolika; ima ih kao proso sitnih (milijarni tuberkuli), a mogu biti i veći od ljudske glave (stanovite novotvorbe). Katkada nalazima samo jedan č., na pr. kod nekih neopasnih novotvorba, a katkad je cijeli organizam (svi organi) prožet mnogobrojnim čvorovima, kako to vidimo kod generalizirane tuberkuloze. Ima slučajeva, da su čvorovi u velikom broju izraženi samo na površini kože (neurofibromatosis cutis), ili samo na sluznici crijeva (polyposis intestini). Stvaranju čvora valja prvobitni uzrok tražiti u nagomilavanju stanica na ograničenom mjestu. Pri upali u prvom se redu nakupljaju upalne stranice, koje dolaze iz krvi, a kod novotvorba je to neprestano bujanje tkivnih stanica organa, u kome se č. razvija. U čvorovima tkivo vrlo lako obamire, jer je prehrana središnjih dijelova čvora loša, ili (što je osobito slučaj kod upala) bakterije, koje su je i izazvale, svojim otrovima prouzrokuju obamiranje tkiva. Tada nalazimo u čvorovima sivkastu ili žućkastu, kašastu ili sirastu tvar. Često čvorovi sasvim omekšaju, pa ako su na površini, te razmekšane mase otpadaju; tada preostane na površini organa ili tijela t. zv. čir (v.). Ako je pak č. bio u organu, a postoji mogućnost, da se razmekšane mase odstrane iz njega (na pr. u plućima dišnim cijevima), preostaje šupljina na onom mjestu, gdje se nalazio čvor. Ima slučajeva, da se kod nekih upala, kad su one na putu izlječenja ili u stanju inaktivnosti, u nastale čvorove taloži vapno ili se stvori kost. U tim slučajevima čvorovi su neobično tvrdi. Sitan ovapnjeli čvor možemo naći u organu kao preostatak obamrlog parasita, na pr. ehinokoka ili cisticerka (→ trakavica). Veći broj ovapnjelih čvorića nalazi se u mišićima nakon preboljele trihinoze.Z. K.