ČUDESA, svjetska. Bilo ih je sedam, a najčešće su se tako u starom vijeku nazivale ove građevine: 1. Piramide, grobni spomenici staroegipatskih kraljeva. Najveća je Keopsova piramida kod El Džize, visoka 146 m. — 2. Sfinga, tijelo lava s čovječjom glavom; stavljala se obično na ulazu u hramove, a bila je simbol sunčanoga boga Ozirisa. Najveća je ona kraj velikih piramida, duga 73,50 m, a visoka 5 m. — 3. Mauzolej, grobni spomenik kralja Mauzola (377—353 pr. Kr.) u Halikarnasu u Maloj Aziji. Spomenik je bio srušen izmedju 12. i 15. st. — 4. Artemidin hram u Efezu, sagrađen u 6. st. pr. Kr., dug 110, širok 55 m. G. 336 pr. Kr. zapalio ga Herostrat. Kasnije je bio obnovljen, ali ga 263 razrušiše Goti. Kamenje i mramor toga hrama upotrijebljen je za zidanje kršćanskih crkvi. — 5. Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu, izgrađeni u obliku terasa jedan nad drugim. Prema Herodotu dala ih je izgraditi asirska kraljica Semiramida 2000 g. pr. Kr. — 6. Kolos na Rodu, orijaški kip od pozlaćene mjedi, visok 32 m, posvećen Heliju, bogu sunca. Podignut je oko 290 pr. Kr., a sagradio ga Kar iz Knida, učenik Lizipov. Služio je kao svjetionik. G. 224 pr. Kr. srušen je od potresa. — 7. Svjetionik kod Aleksandrije; sagradio ga Sostrat iz Knida u 3. st. pr. Kr. na otoku (sada poluotok) Faru kod Aleksandrije, na ušću Nila. Odatle potječe i riječ »farus«, što znači svjetionik. Bio je visok 160 m, a na vrhu gorio je oganj vidljiv iz daljine od 50 km. — Broj sedam u vezi je sa svetim obilježjem toga broja, ali su u starom vijeku poznavali i više »svjetskih čudesa«, a različni pisci navodili su i različita »čudesa«, tako na pr. i Zeusov kip u Olimpiji, babilonske zidove i dr.). Anthologia Palatina iz 10. st. očuvala je Antipatrovu pjesmu o njima, a Filonu Bizantincu (oko 250 pr. Kr.) pripisivali su grčki spis iz 6. st. po Kr. pod naslovom περί τῶν ἑπτά ϑεαμάτων.