ČUBIN bilo je hrvatsko pleme u Dubičkoj župi, koje se nalazilo s lijeve strane rijeke Une, u istočnijem dijelu današnje Dubice. Zapisano je sredinom 14. st. zajedno s dubičkim plemenom Konjuh, koje je svoje zemlje imalo tu u susjedstvu, ali s desne strane Une. Dio čubinskoga područja stekli su s vremenom i Ladislavići od plemena Svetačkih, koji su bili veliki posjednici i na zemljištu otuda istočno, u Svetačju. Ladislavići su u Č-u sagradili tvrd grad, koji se pod tim imenom navodi u 15. st. U turskom prodiranju ta tvrđava nije imala veće vrijednosti, te je u početku 16. st. zapuštena. Mjesto nje podignute su jake, suvremene utvrde u Jasenovcu i kod ušća Lonje, koje su Turcima neko vrijeme priječile prodiranje, ali ga ni one nisu mogle zaustaviti. U toku 15. st. u upravnom ustrojstvu postepeno je cijela lijeva strana srednje i donje Une pripojena Zagrebačkoj županiji, te je tako pod kraj toga stoljeća i čubinsko područje odcijepljeno od Dubičke župe. Četrdesetih godina 16. st. Turci su počeli osvajati i to zemljište, i tada je razgranato čubinsko pleme ostavilo svoje stare domove i preselilo uglavnom u zapadnu Madžarsku i u Gradište. Područje raseljenoga Čubina turske su vlasti pripojile Dubici, koja se s desne strane počela širiti u to vrijeme i na lijevu stranu Une. Današnja Dubica na tom zemljištu zapravo i leži na starom čubinskom području.

LIT.: L. Thallóczy i S. Barabás, Cod. dipl. comit. de Blagay, Budimpešta 1897; Vj. Klaić, Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche (997 do 1719), Rad HA, 199; M. Mesić, Građa mojih rasprava u »Radu«: Listine i isprave, Starine, V.S. P-ć.