ČRNI (lat. Zerni), Petar, sin Gumajev, bogati Splićanin, koji je imao veliki posjed i u Hrvatskoj. Uz more na svom zemljištu u današnjim poljičkim Jesenicama, između Krila i Dugog Rata, sagradi crkvu sv. Petra, koju vjerojatno 1080 svečano posveti splitski nadbiskup Lovro a Č. je bogato nadari. Kasnije u teškoj bolesti zavjetova se, da će u slučaju ozdravljenja sagraditi uz crkvu samostan i sam postati redovnik. Ozdravivši sagradi benediktinski samostan sa svim potrebnim gospodarskim zgradama i selom za služinčad. Opatom učini nećaka Grgura, postavši i sam redovnikom toga samostana, gdje umrije; pokopaše ga u crkvi. S vremenom nestalo je te zadužbine ostavivši samo ime mjestu Supetar.

U poznijim vjekovima — ali ne na starim temeljima — bila je sagrađena nova istoimena crkva, u kojoj za ploču na oltaru upotrebiše nadgrobnu ploču Črnoga s oštećenim napisom, koji čitam:

Tam sordente domo, perspice quid sit omo! In rebus stultis studui nichil utile multis. Et dum viguit error in orbe, fui. Parum aduc dicam de mei corporis .... Dum vicxit in mundo valatus munere/secundo/ Ingenio lucxit Petrus s/uam vita/m bene d/uxit/; Omnia despecsit cor semper ad et/ern/a vecxit: Templum fundavit cum menibus e/t d/ecoravit. Hic obdormivit cum spiritu/s ast/ra petivit. Domnus qui scribit Dabrus hic me perfecit.

(Prijevod: U tako smradnoj kući pogledaj što je čovjek! U prolaznim stvarima nastojao sam, da ne koristim mnogima. I dok je svijetom vladao raskol (zabluda, shizma), živio sam. Još ću nešto kazati o mome životu ... Dok je živio na svijetu u obilju, Petar je svijetlio umom i dobro se vladao, sve je prezreo a srce upravljao k vječnosti. Hram je sagradio okruživši ga zidovima i ukrasio. Ovdje je počinuo, pošto je duh pošao k zvijezdama. Koji piše gospodin Dabro ovdje me dovršio.)

Ne zna se, kada je Č. umro, ali po gradnji crkve 1080 i po shizmi, koju spominje, svakako je živio na prijelazu iz 11. st. u 12. st.

VRELO: F. Carrara, Archivio capitolare di Spalato, Split 1844; Šišić, Priručnik, Zagreb 1915; Rački, Documenta, Zagreb 1877.

LIT.: D. P. Kaer, Dvije opatije, prilog Bull. Dalm., XIII., Split 1890; F. Bulić-P. Skok, Natpis Petra Crnoga, GIZM, XXX. Sarajevo 1919; Lj. Karaman, O značenju »error«-a u natpisu Petra Crnog, Starohrvatska prosvjeta, N. S. I., 1-2, Zagreb 1927.M. B-a.