ČORIĆ (CSORICH) DE MONTE CRETO, 1. Aleksandar Franjo, barun, * Senj 3. X. 1772, † Temišvar 4. III. 1847, podmaršal. Od 1792 sudjeluje u bojevima po Njemačkoj, a 1799 odlikuje se u bitci na Adigi i drugdje u Italiji, gdje je pomrsio mnoge osnove Francuza. G. 1800 ističe se hrabrošću za vrijeme blokade Genove, a napose na Monte Cretu (odatle mu 1818 i pridjevak). G. 1802 dobiva viteški red reda Marije Terezije. G. 1809 ratuje u Italiji, 1813 odlikuje se kod Arbesana i Leipziga. Teško je bio ranjen kod Arcis sur Aube. G. 1832 imenovan je podmaršalom i divizionarom u Galiciji, 1839 zapovjednikom u Tirolu, a 1842 zapovjedajućim generalom u Banatu.

2. Antun, barun, * Mahićno 1795, † 1864, podmaršal i ministar rata. Sudjelovao je u ratovima protiv Napoleona 1809 i 1813—15. Bio je duže vremena pobočnik princa Aloisa Liechtensteina. G. 1842 postaje generalmajor i brigadir u Italiji, kasnije u Beču, a zatim zapovjednik tvrđave u Salzburgu. G. 1848 imenovan je podmaršalom i dobio diviziju u Beču, gdje je prilikom nemira svojom prisebnošću i hrabrošću spriječio namjere buntovnika, zauzeo unutrašnji dio grada i carski dvor; s uspjehom je sudjelovao u ugušenju bune u Ugarskoj, a napose odlikovao se u bitki kod Kapolne, Šćavnice, Bratislave i Komorana. Od 1850—53 je ministar rata.

LIT.: C. Wurzbach, Biographisches Lexicon des Kaiserthums Österreich, III., Beč 1858; I. Tomičić, Nekoliko naših junaka, Prosvjeta 1898 br. 20; I. Bojničić, Der Adel v. Kroatien u. Slavonien, Nürnberg 1899.S. A.